Središnje euharistijsko slavlje povodom svetkovine sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu

Misu su suslavili brojni svećenici, među kojima provincijal Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Krunoslav Novak, domaći župnik i rektor bazilike sv. Antuna Padovanskoga fra Ivan Marija Lotar te gvardijan Samostana Svetog Duha fra Josip Petonjić.

Na početku slavlja, nadbiskupa Zgrablića pozdravili su Anto Pušić i Šimun Penava, očevi dvojice svećenika rodom iz Župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu, fra Filipa Pušića i fra Ivana Penave. Zadarskom nadbiskupu su poželjeli dobrodošlicu u ime svih župljana i svih hodočasnika te su mu za uspomenu darovali zlatovez s likom sv. Antuna, Križ prijateljstva te ručno izrađenu krunicu od hrvatske masline.

Uvodeći u euharistijsko slavlje, zadarski je nadbiskup pozdravio sve okupljene i zahvalio na izrazima dobrodošlice.

„Svi smo ovdje, draga braćo i sestre, kako je lijepo rekao ovaj roditelj, u ovoj maloj bazilici, koja nas želi podsjetiti – ‘bazilika’ (Βασιλεύς – basileus). U grčkom jeziku to znači ‘kralj’, da smo ovdje došli kao oni koji imaju najveću čast na ovom svijetu. Biti kršćanin znači imati najveće dostojanstvo, najveću čast. Nas je Bog prihvatio za svoju ljubljenu djecu. Nas je posvetio u svome Sinu Isusu Kristu“, rekao je mons. Zgrablić dodavši da je to punim srcem živio sveti Antun te je to svjedočio i svjedoči danas.

Nadbiskup Zgrablić homiliju je započeo govoreći kako je prošle godine za Božić predslavio misu u župi Nunić. Kazao je da je povod njegova odlaska u tu župu bila 81. obljetnica okrutne smrti mladog svećenika, sada sluge Božjega don Janeza Kranjca, kojega su na Božić 1942. godine neprijatelji ubili. Nakon što mu je župnik pokazao crkvu, mons. Zgrablić ga je upitao: „Kako je moguće da je ova crkva ostala čitava, da nije devastirana i opljačkana u Drugom svjetskom ratu ni u Domovinskom ratu, usprkos tolike mržnje prema Crkvi koja se proširila na ovom području?“, na što je, kako je rekao, odgovor bio brz i bez promišljanja. „Pa ova je crkva posvećena svetom Antunu! Svetog Antuna se i neprijatelji boje, a i poštuju ga“, odgovorio mu je župnik.

„Braćo i sestre, tko je taj sveti Antun kojeg se i ‘neprijatelji boje, a i poštuju ga’, kako kaže don Ivan? Zbog čega i neprijatelji osjećaju snagu pred svetim Antunom, istovremeno poštujući ga? Što nama poručuje danas sv. Antun?“, upitao je zadarski nadbiskup okupljene vjernike dodavši da nije jednostavno odgovoriti na ta i slična pitanja.

Kazao je kako odgovor na postavljena pitanja nije u nadmudrivanju nego u liturgiji koju slave. „Liturgijsko slavlje jest djelovanje Božje veličine. U liturgiji nam sâm Bog progovara po svojoj živoj Riječi. U njoj se ispunjavamo onim istim Duhom kojim je bio ispunjen sv. Antun. U njoj se hranimo istom duhovnom hranom kojom se hranio sv. Antun – Isusom Kristom, živim kruhom koji je s neba sišao (usp. Iv 6, 51). U liturgijskom činu Boga slavimo mi, narod Božji, koji je na putu prema vječnom zajedništvu s Bogom i onaj proslavljeni narod koji već zauvijek živi u Bogu. Među njima je i sveti Antun“, naglasio je propovjednik.

Zatim se, zajedno s okupljenim vjernicima, prisjetio životnog puta sv. Antuna, nakon čega je kazao da je „snaga za apostolski rad svetog Antuna sigurno proizlazila, i još uvijek proizlazi, iz njegovog dubokog i bliskog odnosa s Gospodinom“.

„Braćo i sestre, veličina i snaga sv. Antuna, u čemu i mi možemo imati udjela, je nadalje, u njegovom pogledu na Krista Raspetoga. ‘Krist koji je tvoj život’, piše sv. Antun, ‘stoji pred tobom raspet da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo’“, kazao je zadarski nadbiskup citirajući sv. Antuna.

Osvrćući se na naviješteno Evanđelje (Mt 5, 13-16), propovjednik je kazao da je grad koji leži na gori sv. Antun, a svjetlo koje raspiruje vjeru je život sv. Antuna. „Čini mi se da ovo svjetlo, život sv. Antuna, znači ljubav koja treba osvjetljavati ne samo one koji su mi najmiliji, nego sve ‘u kući mog života’, ne izuzimajući nikoga“, naglasio je mons. Zgrablić.

„’Ljubav je duša vjere, ona je oživljava; bez ljubavi, vjera umire’“, piše sv. Antun. Vjere nema bez molitve, a molitve nema bez ljubavi. Ovaj, nazovimo ga, ‘triptih’ života sv. Antuna, vjera – molitva – ljubav, prikazuje nam svu veličinu i ljepotu duha sv. Antuna kojem se molimo, kojem se preporučujemo na putu našega života i kojega želimo nasljedovati. Zagovor sv. Antuna neka nam u tim nastojanjima pomogne“, zaključio je homiliju nadbiskup Zgrablić.

Na kraju euharistijskog slavlja, riječi zahvale uputio je rektor bazilike fra Ivan Marija Lotar. Kazao je da su se za proslavu svetkovine sv. Antuna pripremali vrlo intenzivno i marno – pobožnošću Trinaest utoraka u čast Sveca svega svijeta, sadržajnom devetnicom te posebno milosnom trodnevnicom. Zahvalio je svoj subraći, asistenciji, a napose „neumornoj braći ispovjednicima“.

Također je zahvalio fra Stjepanu Brčini, Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima franjevaca konventualaca na čelu s provincijalom te svim odgajanicima i evangelizacijskoj zajednici „Sveti Duh“ na organizaciji petoga Antunovskoga hoda mladih održanog u subotu 10. lipnja u Zagrebu te mons. Tomislavu Subotičancu na „velikome srcu i radosti susreta dviju župa sv. Antuna“.

Rektor bazilike zahvalio je i svima drugima koji su na razne načine sudjelovali tijekom pobožnosti trinaest utoraka i proslave župne svetkovine.

Na kraju je nadbiskupu Zgrabliću kazao da mu duguju osobitu zahvalnost za upućenu riječ, očinsku blizinu i podršku i radost povezanosti sa zadarskom Crkvom.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor „Tomislav Talan“, a među nazočnim vjernicima bili su i predstavnici civilnih vlasti.