Misu su suslavili superior Družbe Isusove u Osijeku – o. Ivan Ike Mandurić, ravnatelj Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku – o. Sebastian Šujević, vjeroučitelj u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji – o. Hrvoje Juko te vlč. Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata.

Slaveći 500 godina duhovnoga puta sv. Ignacija te duhovnosti koju njeguje Družba Isusova što ju je on osnovao, kao i nutarnje obnove Crkve koju oci isusovci šire otkako je Družba rođena, nadbiskup Hranić uvodeći u misno slavlje, čestitao je osječkim isusovcima ove velike i važne obljetnice te je istaknuo kako je kanonizacija sv. Ignacija bila važna crkvena potvrda da je njegova duhovnost i karizma autentičan put k Bogu. Osvrćući se na misna čitanja 2. korizmene nedjelje nadbiskup je rekao: „Isus se preobrazio na Taboru da bi time ohrabrio svoje učenike, kako bi i oni, sjedinjeni s njime, imali snage i hrabrosti za preobrazbu svoga vlastitoga života i za svoje suobličenje njemu, kao što je to imao sv. Ignacije.“

Viteška ljubav prema Crkvi i poslušnost papi

U svojoj homiliji, mons. Hranić nastavio je govoriti o Isusovu preobraženju, koje je bilo prijelomni trenutak za njegove učenike jer je izmijenjeni izgled Isusova lica preobrazio i pogled i shvaćanje trojice učenika. „Oni u njemu više ne traže Mesiju koji treba ispuniti njihova zemaljska očekivanja, nego otkrivaju njegovo božanstvo“, naglasio je nadbiskup đakovačko-osječki i rekao kako se to dogodilo i sv. Ignaciju Lojolskom prije ravno 500 godina. „Čitanjem knjige o Isusu ostvarilo se Isusovo preobraženje u njegovim očima. On se promijenio. Dogodilo se njegovo preobraženje, njegovo obraćenje“, rekao je mons. Hranić. Podsjetio je na Ignacijev životni put, ali i put rađanja Družbe Isusove koja je za vrijeme Tridentskog koncila bila glavni nositelj protureformacije – nutarnje obnove Katoličke Crkve poslije raskola, rekavši: „Sv. Ignacije prenio je na svoju Družbu i nju je zadojio velikodušnom viteškom ljubavlju prema Crkvi i poslušnošću prema papi. Njegove su Duhovne vježbe kapitalno djelo katoličke duhovnosti, vodič i asketski priručnik za one koji žele nepodijeljenim bićem i srcem slijediti Krista te biti vitezovi njegove ljubavi.“

Đakovačko-osječki nadbiskup kazao je zatim kako bi „bilo teško i zamisliti Crkvu bez svega onoga što je za nju, od kada je rođena pa sve do danas, značila i znači Ignacijeva Družba Isusova“ te je naglasio: „Zahvaljujem vam dragi oci isusovci za sve što značite te za sve što ste učinili i što činite za grad Osijek i za Đakovačko-osječku nadbiskupiju“.

U Božju se slavu stiže kroz trpljenje križa

Na kraju svoje homilije mons. Hranić je proučio: „Preobraženje nam kaže da u našem ljudskom životu nema mjesta za tjeskobu i zaplašenost. U Božju se slavu stiže kroz trpljenje križa. Ali poslije križnog puta i smrti se dolazi do uskrsnuća te zadnju riječ uvijek imaju i pobjeđuju istina, poštenje, pravednost i dobrota“, te je zaključio: „Dragi oci isusovci, trebamo vas zato! Trebamo vaše propovijedanje i vaš apostolski žar. Ne bojte se! Povijest vašega reda i obnova vaše Družbe svjedoče nam da poslije svakog Velikog petka i grobne tišine Velike subote mora svanuti uskrsno jutro.“

Tijekom misnog slavlja istaknuto je i kako je do završetka jubilarne Ignacijeve godine, 31. srpnja 2022. i ovo osječko Svetište oprosna crkva u kojoj vjernici, pod uobičajenim uvjetima, mogu dobiti potpuni oprost za sebe ili svoje pokojnike.