Stepinčevo proslavljeno u Budaševu

Središnje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s biskupskim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, ekonomom mons. Zdravkom Novakom, domaćim župnikom vlč. Krešimirom Bulićem i više svećenika Sisačko-katedralnog dekanata.

U propovijedi biskup je govorio o karitativnom radu bl. Alojzija Stepinca podsjetivši kako je prvi biskupijski Caritas u Hrvatskoj osnovao zagrebački nadbiskup mons. Antun Bauer 1933. godine. „Budući da je mladi svećenik Alojzije Stepinac došao iz Rima 1930. godine, nadbiskup Bauer se uvelike u karitativnom radu oslanjao na svoga ceremonijara koji je obilazio zagrebačku sirotinju i pomagao svima kojima je mogao… Kada je dr. Alojzije Stepinac postao nadbiskup koadjutor još više je prionuo karitativnom radu. Dapače, u časopisu Karitas br. 6-7/1934. predstavljen je ovako: ‘Naš novi nadbiskup – karitativni radnik’! Naime, dr. Alojzije Stepinac bio je imenovan prije toga predsjednikom ‘Karitasa nadbiskupije zagrebačke, zajednice za grad Zagreb’, a bio je i urednik časopisa Karitas. Ovaj ga list prigodom izražene radosti zbog imenovanja nadbiskupom koadjutorom naziva i ‘neumornim apostolom ljubavi k bližnjemu’. Zanimljivo, ove je godine upravo 90 godina kako je Alojzije Stepinac postao nadbiskup koadjutor s pravom nasljedstva. Zaređen je za biskupa na blagdan sv. Ivana Krstitelja 1934. godine. Ove godine spominjemo ovu obljetnicu i zahvaljujemo Bogu na tom izboru. Kako kaže pisac te vijesti o imenovanju dr. Stepinca nadbiskupom koadjutorom, ‘današnja vremena tolike duhovne i materijalne bijede upravo traže takove vođe, koji su puni Duha Božjega, koji će čovječanstvu donijeti jedini lijek – Božansku Ljubav i Pravdu“, rekao je biskup dodavši kako brojni dokumenti svjedoče o karitativnoj osjetljivosti i velikom radu nadbiskupa Stepinca na tom području premda se on već dokazao kao veliki karitativni djelatnik i prije negoli je postao nadbiskup.

Biskup je podsjetio i kako se već 1938. nadbiskup Stepinac brine se za Židove osnivajući najprije 24. studenog „Djelo sv. Pavla“ za pomoć obraćenicima. „On šalje svima koji mogu pomoći molbe za pomoć izbjeglicama Židovima iz Njemačke i Austrije da im se materijalno pomogne. Činjenica je da je, već zajedno s nadbiskupom Bauerom i drugim pomoćnim biskupima, javno osudio nacionalsocijalizam i izrijekom rasnu ideologiju 23. ožujka 1938. u članku ‘Suvremene zablude’, što je on osobno potvrdio i na propovijedi katoličkoj akademskoj mladeži u bazilici Srca Isusova u Zagrebu 27. ožujka te 1938. godine. Dakle, radi se o vremenu kada još nije Drugi svjetski rat pokucao na vrata u Hrvatskoj. Ali mnogi izbjeglice su iz Trećeg Reicha bili protjerani i nadbiskup Stepinac se brinuo za njih; 11. siječnja 1939. on je napisao Okružno pismo ‘Akcija za pripomoć izbjeglicama’ o prikupljanju pomoći izbjeglim i prognanim Židovima. Osnovao je Društvo za emigrante te ih zbrinjavao i pomagao“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio kako su na ovu akciju reagirali čak Nijemci nacisti iz Beča i Leibnitza, tražeći da se zaustavi ova djelatnost nadbiskupa Stepinca.

U nastavku biskup je podsjetio i na brojna druga Stepinčeva zalaganja. Tako je poznato da je primio poljske svećenike i vjernike, nakon što je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, više se puta zauzimao za Židove pred državnim vlastima, također je dobro poznato da je nadbiskup Stepinac pružio u svojoj Nadbiskupiji zaštitu za više stotina slovenskih svećenika… „Bezbrojne intervencije kod vlasti NDH nadbiskupa Stepinca također su dokaz njegove brige za ugrožene ljude, bez obzira bili to Židovi, Srbi ili komunisti, koje je progonila vlast a on se zauzimao za njih, tražio njihovo oslobađanje, pomilovanje ili bolji tretman u zatočeništvu… Više puta je zatočene izričito štitio od sigurne smrti i time se izlagao bijesu i nerazumijevanju vlasti, kako pojedinaca tako i čitavog režima koji ga nije volio. Već 10. rujna 1941. nadbiskup je izdao Okružnicu o sabiranju pomoći u korist ratne siročadi. Nadbiskupski duhovni stol tu najavljuje da će prikupljene darove proslijediti Hrvatskom crvenom križu, što svjedoči o ranoj povezanosti Caritasa i civilnog crvenog križa, koji zajedno skrbe o ratnoj siročadi. Tu se već vidi koliko je neutemeljeno i zlonamjerno prikazivanje Caritasa i samog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca u odnosu na pomaganje djece, ratne siročadi u filmu Dnevnik Diane Budisavljević. Mene je prenerazila izjava tadašnjeg ravnatelja Crvenog križa Kamila Breslera kako je on bio učitelj u Petrinji i poznaje situaciju te da je tamo većina pravoslavnog stanovništva, što je čista laž. To usput spominjem. No, tada, 1941. kad već dakle postoji zajedničko djelovanje Caritasa i Crvenog križa, još nije bila kriza s kozaračkom djecom, a postojalo je mnogo djece izbjeglica u krajevima gdje su bili pobunjeni četnici i partizani koji su prouzročili beskrajnu patnju djece koja su preko noći postali siročad, od Rame do Banovine“, rekao je mons. Košić.

Biskup je spomenuo i kako se nadbiskup Stepinac zauzeo, u pismu kardinalu A. Maglioneu od 9. siječnja 1942., za pomoć 200 Židovske djece te se zapitao je li među njima bila trogodišnja Esther Gitman? „Vjerojatno. A jedan srpski episkop je nedavno na HTV rekao da ona ništa ne zna o WW2 ratu?!? Naš Blaženik je molio Svetu Stolicu da pomogne da se djeca prebace u Italiju. Tako su spašeni od vjerojatne smrti. Dana 2. kolovoza 1942. Predstavništvo izbjeglih Židova u Crikvenici svjedoči o dobročinstvu nadbiskupa Stepinca prema progonjenim Židovima. Nakon tzv. kozaračke krize nadbiskup Alojzije Stepinac piše 1942. Okružnicu vjernicima za skupljanje hrane, odjeće i obuće u korist izbjeglica, posebno djece ratne siročadi. U tom pismu spominje da je Caritas primio od Ministarstva udružbe 24. kolovoza 1942. dopis za sabiranje u akciji Pomoć. Zato je čudno, a mogli bismo reći i zlonamjerno, kako se u spomenutom filmu našeg Blaženika prikazuje nezainteresiranim za pomaganje djeci. Prema dokumentima ne samo 1942. nego posebno kasnije vidi se suradnja s Dijanom Budisavljević, ali i prethodna već velika nadbiskupova aktivnost u zaštiti sve, ne samo jedne skupine ratnih stradalnika. Moramo zaključiti kako su ratni događaji bili tako brojni i problemi toliko veliki i složeni da nadbiskup Stepinac nije ni mogao sve to slijediti i svima pomoći. Ipak činio je nadljudske napore i bio svima sve, posebno osjetljiv na stradanja djece, izbjeglica i rasno obilježenih državljana za čije se živote i dostojanstvo borio“, poručio je između ostalog biskup Košić zaključivši na kraju kako se iz mnogih karitativnih djelatnosti našeg svetog blaženika vidi, a što ne bilježe nikakve knjige, dopisi ni arhivi, njegovo veliko srce koje je voljelo sve ljude i svima željelo pomoći.

Nakon popričesne molitve biskupu je na dolasku kao i na poruci o bl. Alojziju Stepincu, zahvalio preč. Bulić, a slavlje je animirao Župni mješoviti zbor. Misi je prethodila trodnevna duhovna priprava koju su predvodili župnik iz Hrvatske Dubice Damir Kunić i župnik iz Velike Ludine Josip Bulat.