Sudjelovalo je 200-injak vjeroučitelja. Nakon okupljanja i prijave, uz kratko molitveno razmatranje predstojnica Ureda Zagrebačke nadbiskupije za Vjeronauk u školi prof. dr. s. Valentina Mandarić uvela je u rad stručnog skupa i pozdravila sudionike. Uz nju je u ime Agencije za odgoj i obrazovanje skup otvorio viši savjetnik Dalibor Adžić, moderator i organizator susreta.

Prvo je predavanje održao prof. dr. fr. Slavko Slišković, o temi „Ekumenizam i međureligijski dijalog – polazišta interkulturalnog učenja u nastavi Katoličkoga vjeronauka”. Predavač je stavio naglasak na činjenicu da su ljudi drugih vjera i kultura u današnje vrijeme neminovno među nama. Predstavio je enciklike koje se bave temom ekumenizma i naglasio da se unutar Crkve od 1960. ta tema dublje obrađuje, iako je u naznakama prisutna i ranije. Učenje na primjerima iz povijesti smatra najefikasnijim te traži mjesta susretišta s drugim kršćanskim crkvama i vjerama, osobito s osvrtom na početak kršćanstva kad su i kršćani, kao nova i drugačija religija, bili proganjani. Povijest kao učiteljica života uči nas stoga na vlastitom primjeru kako nam se odnositi i prema drugima, što zapravo širom otvara vrata učenju o vlastitim korijenima i nauku Katoličke Crkve.

U drugom je predavanju prof. dr. Ana s. Thea Filipović razvijala temu počevši od identificiranja radne snage koja dolazi u Republiku Hrvatsku za zaposlenjem, kao što su ljudi iz Hrvatske kroz povijest emigrirali i na druge kontinente i u države zapadne Europe. Važno je stoga, smatra predavačica, promisliti način na koji se gleda na druge i drugačije, na one koji u matičnu kulturu donose i svoje kulture i običaje. Rješenje vidi kroz pedagogiju priznavanja jednakosti svih ljudi, a o čemu se najlakše uči kroz projekte i partnerstva. Poseban je naglasak stavljen na religijsku dimenziju interkulturalnog obrazovanja, pri čemu je izobrazba nastavnika od velike važnosti. Nastavnik treba steći i znanje i suradnju s drugima putem interkulturalne kompetencije, pri čemu neće naglašavati razlike nego sličnosti, a razlike tada postaju dijelom identiteta i posebnosti svakog pojedinca u tom odnosu. Dva su dominantna modela, navodi prof. Filipović, koja se odnose na inkluzivizam (kristocentrizam kroz koji se teži prepoznati Krista u svakoj religiji) te pluralistička teologija religija (koja ističe zajedničko, a posebnosti stavlja u drugi plan). Istinskim pak putom spasenja naglašava vlastitu vjeru i svakodnevno obraćenje.

Primjere dobre prakse prikazalo je četvero vjeroučitelja. Vjeroučitelj Pravoslavnoga vjeronauka Petar Kozakijević dao je pregled ekumenskoga dijaloga kako se u praksi provodi na terenu, iako nema konkretnijega sustavnog ekumenskog teorijskog poučavanja. Vjeroučiteljica Islamskoga vjeronauka Amila Škorić predstavila je Islamski vjeronauk općenito na hrvatskim prostorima, a onda se i pobliže dotaknula sličnosti koje nas povezuju. Primjere dobre prakse iz Katoličkog vjeronauka za osnovnu školu iznijela je vjeroučiteljica Katarina Pučar, a vjeroučitelj Tomislav Šegina na konkretnim je primjerima pokazao kako se teme međureligijskog dijaloga i ekumenizma provode u srednjim školama.