Prvi dio bdjenja, koji se sastojao od blagoslova ognja, molitve, procesije sa svijećama te čitanja starozavjetnih tekstova koji govore o dolasku Duha Svetoga, njegovom djelovanju i snazi, predvodio je o. Hrvoje Mravak, DI.

Uvodeći u bdjenje, o. Mravak pojasnio je simboliku samog ognja i vatre. Svaka simbolika u Crkvi ne postoji sama radi sebe, nego ima smisao i djelovanje koje ovisi o tome vjerujemo li mi u to ili ne. Prva simbolika je ta da nas ta vatra prosvjetljuje istinom, pomaže nam da upoznamo sami sebe, kao i svoje odnose s drugima. Drugo značenje jest da nas vatra grije, i to grije ljubavlju. Zadnja simbolika vatre jest da ona spaljuje i uništava sve ono što nije dostojno, sve ono što nije dobro za našu narav, a time i ugodno Bogu. „Dopustimo da nas Gospodin uvede u svu istinu, neka nas zagrije svojom ljubavlju i neka uništi u nama sve trunke lošega“, poručio je o. Mravak. Nakon tri starozavjetna čitanja koja su bila popraćena prigodnim pjesmama, uslijedilo je svjedočanstvo vjeroučitelja Josipa Matezovića, koji je govorio o svom iskustvu predane i ustrajne molitve Duhu Svetom po kojoj ga je Gospodin promijenio; upoznao je živoga Boga i imao snage ustrajati u svom studiju i životu te danas u svojoj obitelji i na poslu, oslanjajući se na Boga, to isto prenosi drugima.

Potom je okupljena zajednica izmolila litanije Duhu Svetom, te je započela misa koju je predvodio studentski kapelan vlč. Mario Žigman, a propovijedao je sveučilišni kapelan vlč. Davor Vuković. Djelovanje Duha Svetoga u vjerničkom životu te sam duhovni život vlč. Vuković povezao je s utrkom maratona, jednom od najtežih sportskih disciplina uopće, u kojoj je potrebna ustrajnost, upornost i izdržljivost. Ta često dosadna utrka koja traje i po nekoliko sati dobro oslikava život vjernika koji traži neprestano dizanje nakon pada, upornost i ne odustajanje.Duh Božji duh je Branitelj koji nas brani i zauzima se za nas pred navalama zloga i grijeha, pomaže nam podići se i boriti za dobro. On je također snaga u nama koji nam uopće omogućuje da vjerujemo, molimo, slavimo Boga i zahvaljujemo. „Mi sami ne možemo ništa od toga, bez Duha odozgor ništa smo. Isus također povezuje posjedovanje Duha sa čuvanjem njegove riječi i izvršavanjem zapovijedi. Istinski duhovni život dakle nisu ugodni osjećaji i lepršave emocije, nego ustrajno, ponekad teško i mučno vršenje i čuvanje zapovijedi. U tome svemu mi dakako nismo savršeni, nego uz Božju pomoć nastojimo trajno dizati glavu, imati strpljenja sa sobom i s drugima i malo po malo preobražavati se na Božju sliku po sakramentima i po molitvi. U svemu tome, u toj životnoj utrci, maratonu trajnog dizanja, Duh Sveti je s nama i potpomaže našu nemoć“, zaključio je vlč. Vuković.

Bdjenje je nastavljeno uz pjesmu, druženje i dijeljenje poticajnih iskustava sa same večeri.