Iako se danas nerijetko čuje stav da je srednji vijek bio „mračno razdoblje“, zapravo je u tom razdoblju došlo do velikog broja spoznaja koje su oblikovale suvremeno društvo i znanosti. Tako je već u 4. stoljeću postojala praksa liječenja unutar kršćanskih zajednica. Tadašnja medicina se uglavnom sastojala od poganskih rituala i običaja, i to danas smatramo „narodnom medicinom“. Za razliku od toga, Crkva je od samostanskih zajednica tražila da razvijaju medicinu utemeljenu na poznatim datostima, odnosno na literaturi. To je bila ključna razlika između samostanske i narodne medicine, objasnio je fra Mate.

Samostanski liječnici nisu smatrali liječenje samo praksom, nego i religioznom obvezom da čovjeku pruže zdravlje, jer je Krist onaj koji liječi. Mnoge samostanske ljekaruše povezivale su liječenje s molitvom te se čak prije svakog recepta nalazila molitva za tu bolest koju se liječi. Istodobno s liječenjem nastale su i samostanske ljekarne – među kojima je i jedna od najstarijih ljekarni na svijetu, ona Manje braće u Dubrovniku, rekao je predavač.

Govorio je i o protuepidemijskim mjerama za vrijeme kuge. Postojale su odredbe prema kojima bi svećenici nakon pričešćivanja morali dezinficirati ruke u octu. Radi poštivanja socijalne distance sv. Karlo Boromejski uveo je ispovjedaonice kakve danas poznajemo.

Predavanju je nazočio i duhovni asistent Podružnice HKLD-a u Karlovcu mons. Ferdinand Vražić koji je na toj službi od njezina osnutka.

Na kraju se okupljenima obratio predsjednik HKLD-a doc. dr. sc. Rok Čivljak koji je izrazio zadovoljstvo što je karlovačka podružnica ponovno oživjela, što postoji interes za novim učlanjenjima te je ujedno najavio događanja na nacionalnoj razini, pozvavši članove HKLD-a iz Karlovca da im se pridruže.