Susret hrvatskih studenata u Rimu
Foto: Marko Martić // susret hrvatskih studenata u papinskom hrvatskom zavodu sv. jeronima u rimu
Uoči proslava spomendana sv. Leopolda Bogdana Mandića i bl. Ivana Merza, na Četvrtu vazmenu nedjelju, 8. svibnja 2022., koja je u liturgiji Katoličke Crkve ujedno i Nedjelja Dobrog Pastira, u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu održan je proljetni susret hrvatskih rimskih studenata, .
Euharistijsko slavlje predvodio je o. Alan Modrić, duhovnik Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima i profesor na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Suslavilo je, uz rektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima vlč. Marka Đurina i vicerektora vlč. Marka Škrabu, još 20-ak drugih svećenika.
Proljetni susret hrvatskih rimskih studenata organizira se svake godine uz proslavu spomendana svetog Leopolda Bogdana Mandića i blaženog Ivana Merza. Upravo na tu dvojicu velikana hrvatske duhovnosti oslonio je o. Modrić svoju homiliju gledajući ih iz perspektive Uskrslog Krista koji je bio njihov Učitelj i Dobri Pastir.
Tako se ponajprije dotaknuo ljudske želje da čovjek bude potpuno i uvijek od svega slobodan. U toj borbi za slobodu, koja je opipljiva u sve novijim i pojedinačnim pozivima na ljudska prava, zaboravila se osnovna antropološka osobina čovjeka: da je on stvorenje koje je potrebno drugoga kako bi ga usmjerio na pravi put.
Čovjek ima potrebu da bude vođen, on je u dubini svojeg bića i u pozitivno-kristovskom smislu „ovca“: onaj koji ima potrebu da ga Pastir štiti, vodi na obilne pašnjake i čuva u ljubavi i milosrđu za vječnost. Uzor pravog i istinskog vodstva o. Modrić vidi u Isusu Kristu – Dobrom Pastiru koji je za svoje spreman položiti život te koji ne ugrožava ljudsku slobodu već one koji su mu povjereni uvijek iznova traži jer ih poznaje.
Glagol „poznavati“ u biblijskom govoru, istaknuo je propovjednik, označava prisnost, zajedništvo i bliskost a ne radi se o površnim iskustvima već o istini koja proizlazi iz trojstvenog života gdje su Otac i Sin u potpunosti jedno. U takvo zajedništvo Bog želi voditi svoje i dati im udjela na nebeskom slavlju, na vječnoj Jaganjčevoj Gozbi.
Put do tog slavlja s čovjekove strane treba biti popločan vjerom, predanjem i kršćanskim svjedočenjem. A u tomu su uzori, kako je istaknuo o. Modrić, sv. Leopold Bogdan Mandić i blaženi Ivan Merz!
Sv. Leopold, čija je „visina“ bila 135 cm, postao je Božji div koji uči kako ponizno služiti i život graditi na milosrđu i opraštanju. On je u svojoj sobici u Padovi postao produžena ruka Dobrog Pastira te je svojim služenjem, u blagosti i strpljivosti, vratio mnoge zalutale ovce u Božje stado.
Bl. Ivan Merz, s druge strane, uzor čestitosti i čistoće, svojim životom pomirio je vjeru i znanost. Pokazao je da se potpuna, zrela i ljudska osoba postaje onda kada se vjera i razum ujedine. On je kršćansku vjeru prihvatio kao svoje životno zvanje te su zbog toga mladi na njegov grob isklesali natpis „Kristov orao“ – jer je bio onaj koji drugima pokazuje put k Suncu Gospodinovog uskrsnuća i pobjede nad grijehom.
„Neka nam primjeri ove dvojice naših svetih sunarodnjaka budu pouka za duhovni, konkretni praktični život, da bi mogli privoditi duše k Bogu milosrđem, ljubavlju i praštanjem. Isto tako, da ono – što kao budući i sadašnji intelektualci primimo od naših studija i bavljenja znanošću – ne bude pokvareno našim karijerizmom i sebičnošću, nego oplemenjeno s dubokom i istinskom vjerom, s duhom poniznosti i spremnosti kako bi ono što primimo davali u služenju Bogu i braći i sestrama koji i danas čeznu za vjerodostojnim znakovima Dobrog Pastira, Isusa Krista“, zaključio je o. Modrić.
Na kraju slavlja riječi zahvale uputio je rektor Đurin. Zahvalio je predslavitelju na prisustvu i propovijedi, Mješovitom pjevačkom zboru „Štorija“ iz Rukavca koji je predvodio pjevanje i poslije mise održao kratki koncert u crkvi te salezijanskim bogoslovima koji su posluživali. Na kraju je u Zavodu upriličen domjenak.
Mješoviti pjevački zbor „Štorija“ iz Rukavca dio je Udruge „Domoljub 1909.“ te postoji od 2011. godine kada je osnovan. Okuplja 20-tak članova.
Društvo „Domoljub 1909.“ u Rukavcu pokraj Opatije, općina Matulji, osnovano je 1909. godine sa svrhom podupiranja članova prigodom bolesti ili smrti i izobrazbe članova, čitanjem poučnih knjiga, društvenom knjižnicom, sijelima i zabavama.
Zbor se do sada predstavio velikim Uskršnjim i ljetnim koncertima na području Primorsko-goranske županije, te na božićno-novogodišnjim koncertima u Opatiji, Matuljima, otoku Krku i Ilirskoj Bistrici (Slovenija). Veliki uspjeh bilježe i na Liburnijskim smotrama zborova, a najviše su ponosni na „Večer od kanta i štorije“ i večer „Za kušćić raja“ koje su se održale u sklopu Petrova u Rukavcu gdje su ugostili prijateljske zborove i osim njih predstavili i zanimljive predstave na čakavštini koje izvodi dramska skupina.
