Mladi su se svećenici okupili oko svojih biskupa: zagrebačkog nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozanića, varaždinskog biskupa Bože Radoša, bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, sisačkog biskupa Vlade Košića, apostolskog administratora Križevačke eparhije mons. Milana Stipića, zagrebačkih pomoćnih biskupa Ivana Šaška i Mije Gorskog te umirovljenog varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka.

Susret je započeo molitvom časoslova, nakon čega se okupljenim svećenicima obratio kardinal Bozanić, iskazavši radost zbog tog zajedništva prezbitera i njihovih pastira. Mladim je svećenicima govorio o važnosti njegovanja svećeničkog zajedništva koje se danas nalazi pred izazovima užurbanosti, prezaposlenosti i otuđenosti. Tema susreta „Svećenik i Božja riječ“ posebno je aktualna ove godine koju je papa Franjo 30. rujna 2019. u povodu 1600 godina smrti sv. Jeronima, proglasio Godinom Božje riječi, podsjetio je kardinal Bozanić te dodao kako je dobro posvijestiti si „da smo mi kao vjernici, kao katolici i kao Hrvati zasađeni na prostoru gdje su i prije nas svjedočili neki koji su ostali zlatnim slovima zapisani u povijesti Katoličke Crkve, sveopće Crkve“.

Apostolsko pismo u obliku motu proprija „Aperuit illis“ kojim je ustanovljena Nedjelja Božje riječi potiče čitavu Crkvu da u središte svojeg promišljanja i djelovanja stavi Sveto pismo, te je to ujedno bio poticaj za odabir teme ovog susreta, rekao je domaćin biskup Radoš. On je u uvodu u temu susreta i rada u skupinama podsjetio svećenike na važnost trajne formacije svećenika za koju je nakon formalne formacije najveća odgovornost upravo na samim svećenicima. Biskup Radoš govorio je o značenju i mjestu Božje riječi u Crkvi prema dogmatskoj konstituciji Drugog vatikanskog sabora Dei Verbum, a na kraju se poslužio slikom dvojice učenika na putu u Emaus da bi približio kako Isus naviješta riječ Božju.

„Isus susreće svoje učenike ne tamo gdje su oni stali u Njegovom poučavanju u dvorani posljednje večere, nego ih susreće na njihovome putu bijega. Riječ Božja u našem svećeničkom i kršćanskom životu uvijek započinje tamo gdje se mi nalazimo. Formacija počinje tamo gdje se mi nalazimo“, rekao je biskup Radoš, dodavši kako su dvojica učenika u svome bijegu previše ohladili svoju nutrinu. Na Isusovo pitanje što to putem raspravljaju, kakva je to njihova nutrina, oni će reći da je ona poput groba, potpuno hladna, izgubljena, da u njoj nema života.

„Bog će dopustiti da se čovjek izrekne. Riječ Božja nastavlja na naš život tamo gdje mi izričemo svoju potrebu, svoje pitanje. Oni govore o Isusu koji je mrtav, koji je u grobu, ali govore i o svojoj nadi. Započet će Isus svojom riječju paliti ono što je već ugašeno u njima – vatru života, nadanja i očekivanja koje oni imaju. Kazat će im da su oni spore pameti, sporoga srca. Tamo gdje je pamet spora, gdje je srce sporo, koje ide prema smrti i već je ugašeno, Isus će mu dati novi zamah. Isus će započeti govoriti, propovijedati“, poručio je biskup Radoš.

Objasnio je još i kako svaki govor, svaki navještaj riječi Božje koja dolazi od Boga ima taj smisao „da nas međusobno poveže, ugrije i dovede u kuću u kojoj se može sjesti za stol, ispeći kruh“.

„Gdje to Isus peče kruh? U njihovoj ugrijanosti, u peći njihovoga života, u njihovoj nutrini koja je sada postala topla. Kasnije će i sami kazati nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem tumačio Pisma, dok nam je govorio o sebi“, istaknuo je biskup Radoš, poželjevši svima okupljenima da provedu lijepo zajedništvo, te da ih riječ Božja, o kojoj će promišljati, uistinu i dotakne.

Nakon uvoda biskupa Radoša svećenici su podijeljeni u skupine te promišljali i razgovarali o sljedećim temama: Euharistija – slavlje satkano Božjom riječi; Služba riječi – liturgijska mjesta: oltar, ambon, knjige, lekcionari, priprava i oblikovanje; Govor, poruka Evanđelistara u euharistijskom slavlju; Svećenik – navjestitelj riječi Božje: Božja riječ – mač s dvije oštrice; Božja riječ u oblikovanju drugih molitvenih slavlja; Masovni mediji i navještaj Evanđelja; Lectio Divina – susret s Bogom u Njegovoj riječi te Biblija u obitelji – obiteljska molitva. U svakoj od grupa sa svećenicima bio je i biskup.

Nakon rada u skupinama uslijedio je zajednički plenum na kojem je predstavljen rad i promišljanje pojedinih grupa o zadanoj temi.