Kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zvonimir Sekelj predvodio je središnje misno slavlje, a uz njega su bili suslavitelji: preč. Matija Pavlaković. preč. mr. Mijo Matošević, vlč. Vladimir Cvetnić, vlč. Mladen Škvorc, vlč. Krunoslav Kolar, vlč. Željko Nestić, vlč. Boris Jozić, DI, te domaći župnik preč. Zvonko Vuković, koji je srdačno pozdravio mons. Sekelja i sve prisutne, osvrnuvši se kratko na život sv. Terezije i njezinu duhovnost.

U uvodnim mislima, mons. Sekelj je naglasio da nas život često stavlja pred izbor. Svi smo iskusili borbu između želje za sigurnošću i neke veće vrednote, nečeg nadnaravnog. Vjernost Evanđelju traži od nas da se odreknemo vlastitih interesa, da se naučimo oslanjati na njega, težiti za istinskim vrednotama. To je dobro upila i izrazila sv. Terezija od Isusa i pokazala nam na koga se trebamo osloniti.

U propovijedi mons. Sekelj istaknuo je glavnu misao: mudrost Božju koju je ugradila u sebe sv. Terezija Avilska. Tako je između ostalog rekao da se mudrost sastoji u tome da najbolje ciljeve života postižemo najboljim sredstvima i da je sve zemaljsko blago u usporedbi s Božjom mudrošću, ništa. Tu se radi o cjelovitosti života, a ta cjelovitost je u povezanosti s Bogom i u sjedinjenju s njime. Bog nas ispunja svojim životom i poziva nas da živimo s njim. Zato nam šalje svoju mudrost u Isusu Kristu. Božji Sin došao je da nam u srce donese rasvjetljenje. Bog nam je odredio sebe kao potpunu radost. Kada se udaljujemo od Božje mudrosti osjećamo napetost, borbu, nezadovoljstvo, čovjek se okreće mudrosti ovoga svijeta, a ona doseže svoj vrhunac kada razapinje Božju mudrost. U Božju mudrost ucijepljena je sv. Terezija Avilska.

Terezija od Isusa više je nego pomoćnica u nevolji. Ona je vođa i putokaz kršćanske duše. „Opisala nam je da oslobođenje svoga ‘Ja’, vodi do jedinstva s Bogom. Predajući se Bogu postajemo sposobni da mu služimo. U svojoj nesigurnosti i zbunjenosti ljudi zaboravljaju da je Krist pokazao najkraći, mada najteži, put do cilja. Sv. Terezija Avilska se u svojoj dugotrajnoj borbi očistila od svega onoga što ju je udaljavalo od Boga i od čovjeka… U svojim djelima ostavila nam je zapisanu povijest svoga vanjskog života i unutarnjeg rasta. To je Terezija koja je upila Boga u sebe. Otkrila je da je po sakramentima i Euharistiji suobličena Bogu. Puni vjere i obnovljeni snagom Duha Svetoga koji djeluje u nama, pođimo na mjesta gdje nas Bog šalje“, poručio je voditelj slavlja.

Svečanim blagoslovom i pjesmom „Kraljice svete krunice“, završilo je misno slavlje koje su animirale čuvarice svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Prijateljsko druženje nastavilo se u govornici gdje su sestre čestitale mons. Sekelju 50. obljetnicu svećeništva.

Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente, ml. predvodio je popodnevno misno slavlje, kojemu je prethodila Večernja Časoslova, kao i Gospina krunica. Uz njega su bili ministranti i čitači: Ivona Kubalo, Lea i Luka Balaško, te Marija Jurilj.

U homiliji predvoditelj slavlja protumačio je Riječ Božju o susretu Isusa sa Samarijankom na zdencu i primijetio da je naš Gospodin zanimljiv jer je iskoračio izvan uobičajenih pravila ponašanja. Židovi, naime, nisu razgovarali sa ženama, a kamoli sa Samarijankama. No, Isus je bio drugačiji i došao je donijeti Radosnu vijest, ne samo Židovima, već i Samarijancima, pa i toj ženi grešnici.  Gledajući grešnicu, vidi čovjeka unatoč njezinoj povijesti.

„Isus koristi svaku zgodu, ne bi li nam dao žive vode od koje nećemo nikada ožednjeti. Ništa kod Boga nije slučajno, pa ni ovo. Zanimljiv je razgovor sa ženom. Isus koristi priliku dok su učenici otišli u grad. Vidimo da Bog ima puno obzira prema našim obzirima. Koristi vrijeme dok učenici nisu tu da ga ne ometaju u evangelizaciji, naviještanju Božje Riječi Samarijanki. Znamo da se zbog njezinog susreta s Isusom otvorilo čitavo selo Božjoj Riječi. Isus ima takta. Govori ženi iz one stvarnosti kojom je opterećena, a to je, mukotrpno donošenje vode. No, Isus iz te životne potrebe, da čovjeku treba vode, usmjerava njezino razmišljanje na ono puno važnije i dublje“, rekao je između ostalog mons. Sente.

Nadalje, spomenuo je da je važno u svakodnevnim brigama stati, povući se i promisliti što zapravo određuje naš dan. Tko je taj koji našoj aktivnosti utažuje žeđ i daje nam onu pravu izvorsku vodu? Te je preporučio da je potrebno blagosloviti naš dan, tražiti od Boga zaštitu za naš trud i rad.

Isto tako je naglasio da je sv. Terezija Avilska živjela prosječan život jedne redovnice, a viđenje pakla ju je potaklo da bude revnija i radikalnija redovnica. Još je rekao da je potrebno s Bogom razgovarati i zatražiti žive vode u onim jednostavnim stvarima koji su nam često ulaznica u dubinske odnose s Bogom koje je doživjela Samarijanka i sv. Terezija Avilska.

„Kao rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa, ne mogu a ne spomenuti tog divnog sveca i zahvaliti sv. Tereziji Avilskoj koja ga je jako štovala, te je samostane stavila pod njegovu zaštitu. Tražila je od njega povjerenje, pouzdanje u Božju volju, baš kao što je on prihvaćao Božju volju, očuvao djevičanstvo Blažene Djevice Marije, osluškivao glas Božji koji je preko njega davao upute Sv. obitelji“, naglasio je propovjednik. Iz toga možemo naučiti da i nama Bog progovara kroz nas same, Samarijancima po ženi Samarijanki, karmelićanima po sv. Tereziji Avilskoj, a svima nama kroz ljude s kojima se susrećemo.

Na kraju je zaželio da nas sv. Terezija Avilska i sv. Josip, zajedno sa Marijom dovedu do Isusa, do izvora žive vode. Zatim je čestitao sestrama njihovu svetkovinu, zahvalio sv. Tereziji za primljene milosti, preporučio se dalje u molitve i udijelio svima prisutnima svečani blagoslov. U prijepodnevnim i popodnevnim satima svećenici su dijelili sakrament pomirenja hodočasnicima od kojih su neki primili i Gospin škapular.