Proslavljena 60. obljetnica osnutka Župe sv. Josipa Radnika u Osijeku

Slavlju crkvenog goda prethodila je uočnica 30. travnja s pjevanjem večernjih hvala i prigodnom pobožnošću sv. Josipu. Na samu svetkovinu slavljene su tri svečane euharistije.

Središnje slavlje predslavio je župni vikar konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla Ante Lučić. „Sv. Josip Radnik moćan je zagovornik kojemu se vjernici utječu u svim poteškoćama i u nevoljama života. Iskusio ih je na sebi: što znači duševna tjeskoba i u znoju lica zarađivati kruh za prehraniti obitelj, siromaštvo i progonstva. Stoga i ima otvoreno srce za sve bijednike. I dok nam Crkva stavlja sv. Josipa za uzor radnika, želi nam reći da Josipovo svakidašnje poslovanje i njegov rad nije bio samo čisto naprezanje, već spremnost služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega. A to bi morao biti smisao rada svakog kršćanskog djelatnika. Rad je apostolska služba, suradnja s Kristom na djelu spasenja. Radnik je u kršćanstvu častan ponajprije po Kristu koji je radio i tako posvetio rad, a onda po onima koji su mu bili najbliže – Marija i Josip“, kazao je predslavitelj.

U središtu života sv. Josipa nije egoizam

„U evanđeljima je sveti Josip prikazan kao snažan i hrabar čovjek, radnik, a u njegovu srcu primjećujemo veliku nježnost koja nije osobina slabih, već znak snage duha i sposobnosti za brižnost, suosjećanje, ali i za istinsku otvorenost prema drugima. Kako Josip odgovara na Božji poziv da bude zaštitnik Marije, Isusa i Crkve? On je svetac šutnje i kontemplacije koji sebe nikada ne stavlja u prvi plan. Cijeli svoj život Josip je stavio u službu Isusu služeći mu cijelim svojim bićem. Sveti Josip je u potpunosti vođen vjerom. Prolazio je kroz velike tamne noći vođen jedino svjetlom vjere, kako to govori sv. Ivan od Križa. U središtu njegova života nije bio on, njegov egoizam, nego uvijek Isus i Marija. I to je jako naglašeno kod Josipa. Biti drugi, biti posljednji. U duhovnosti se to naziva duhovnost drugog ili posljednjeg mjesta. Nikada se ne isticati, nego težiti posljednjem mjestu. Vrijednost čovjeka nije u njegovoj uznositosti, u nastojanju da stvori dojam da je on nešto veliko, nego u služenju Bogu i drugim ljudima. Josip nije bio iz nekih utjecajnih političkih, intelektualnih ili gospodarstvenih krugova. Bio je običan radnik, siromašan čovjek. Ne iz velegrada, nego iz maloga i beznačajnoga mjesta. Ali Bog gleda srce čovjekovo, a ne je li iz carskih palača ili je na nekom visokom položaju u društvu. Sv. Josip je svetac skrovitosti. Želi se skrivati i isticati Isusa i Mariju. Velike stvari događaju se upravo u skrovitosti“, promišljao je propovjednik.

Budući je spomendan sv. Josipa i praznik rada, vlč. Lučić pozvao je na razmatranje vrijednosti rada i radništva te molitvu za unaprjeđenje rada tako da „svaka ljudska djelatnost bude na proslavu Božju, sreću i napredak pojedinaca i društva“.

„U Knjizi postanka, nakon opisa Božjeg stvaranja, je izvještaj o stvaranju čovjeka komu je povjerena briga za sva stvorenja i naloženo da ih sebi podloži. Po Božjoj volji čovjek treba biti svemu gospodar, svime vladati. Često se u povijesti krivo tumačio ovaj biblijski redak o čovjekovom gospodarenju i vladanju prirodom i zemaljskim dobrima. Neki su mislili da to čovjek može činiti bez ograničenja i odgovornosti. Međutim, ako čovjek treba vladati stvorenim svijetom na način kako to Bog čini, jer je on ‚slika Božja‘, treba svojim radom oblikovati svijet da mu se divi, što znači da zna kako je on odraz Božje ljepote i treba ga čuvati da bude dobar, služi dobru i da od njega svima nešto bude dobro, a ne zlo“, rekao je vlč. Lučić.

Božjim očima gledati na čovjeka i rad

Ukazujući na riječi sv. Pavla o radu (Kol 3, 17), podsjetio da su prvi kršćani imali duboku svijest povezanosti s Kristom, tako da su sve što su radili shvaćali kao bogoslužje, kao zahvaljivanje Bogu.

„Zanimljivo, rad nije samo fizički, djelo, nego i riječ, pismo, misao. Krist daje da sve što čovjek čini ima neprolaznu, nebesku vrijednost, ali potrebno je ostati povezan s Kristom. To pak se može, ako se rad shvaća kao bogoslužje, kao zahvaljivanje Bogu. Doista, zahvaljivati možemo riječima, ali i djelima. Kad želimo nekome tko nam je jako drag zahvaliti za nešto lijepo što nam je podario, tada mu učinimo nešto što ga veseli. Tako i Bogu. Moramo pokazati zahvalnost riječima i djelima“, što sve treba biti jedinstven čin zahvale.

„U Evanđelju sv. Matej Isusa naziva ‚drvodjeljinim sinom‘ (Mt 13, 55). Isus je upravo onaj koji može uzdići sve naše zemaljsko postojanje, život i rad na viši stupanj; dati mu viši smisao i pomoći nam da se ne zatvorimo samo u ovozemaljsko, već steknemo za sve što jesmo, radimo i imamo – božansko obilježje… Možemo li se i kao obični zemaljski radnici, bilo da smo poljodjelci, tvornički radnici, učitelji, profesori, odvjetnici, liječnici, trgovci, kućanice-domaćice, kuhari, čistači ulica, poslodavci, intelektualci, suci, svećenici, umjetnici ili političari – vinuti u svojim poslovima do božanske slave? Možemo li svojim običnim malim zemaljskim radom sebi steći ono vječno, nebesko i što nam za to treba? Upravo smo mi pozvani svojim odnosom prema radu i prema radnicima, svojim poštovanjem svakog čovjeka, osobito malog i ugroženog čovjeka, biti graditelji vrijednosti na kojima je moguće spasenje čovjeka, svakoga čovjeka, a također i obitelji te čitavog naroda. Gospodin od nas očekuje suradnju: da budemo solidarni, vidimo druge koji su u potrebi, da se ne zatvorimo u svoj mali svijet, već da se brinemo i borimo za bolji svijet u kojem će biti priznat i prihvaćen u svom dostojanstvu svaki čovjek, u kojemu će svakom čovjeku biti zajamčeno poštovanje i život od njegova rada. Možda je još dalek put do ostvarenja tih visokih ciljeva, ali čini se da svijet ne može opstati ukoliko ne prihvati evanđelje. To znači, Božjim očima trebamo gledati čovjeka, njegov život i rad, mogućnosti i sposobnosti, ulogu u svijetu i njegovu vrijednost!“, poručio je vlč. Ante.

„Neka sv. Josip, radnik, svojim zagovorom čuva naše napore, nastojanja, rad i zalaganje da ono bude neumorno, da se nikada ne umorimo u izgradnji boljega, čovječnijega i božanskog svijeta ovdje na zemlji“, zaključio je.

Misu su suslavili domaći župnik Vladimir Delić, domaći sin župni vikar đakovačke Župe Svih svetih Dominik Nedeljković, dekan Osječkog zapadnog dekanata i župnik josipovačke Župe sv. Luke Ivica Rebić te župni vikar Župe rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu  Gabrijel Prekratić.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor uz orguljsku pratnju Marije Hmura iz Svjetovnog instituta „Obitelji malih Marija“.

Župa sv. Josipa Radnika je na Nedjelju Dobrog pastira, 25. travnja, proslavila još jedan jubilej. Naime, u filijali Filipovica u kapelici sv. Marka misom koju je predslavio kapelan Vojne kapelanije Osijek i župni pastoralni suradnik Josip Kešinović, proslavljen je srebrni jubilej osnutka (21. travnja 1996.).

Povijest župe diči se duhovnim zvanjima

U župnoj Spomenici piše da je dekretom Biskupskog ordinarijata Župa sv. Josipa Radnika (Osijek 5, u osječkoj Industrijskoj četvrti) osnovana 1. srpnja 1961., a biskup Stjepan Bäuerlein blagoslovio je 17. prosinca 1961. kapelu (današnju crkvu u Savskoj ulici 34) te je za prvoga župnika imenovan Nikola Kerčov (1961. do 2006.).

Prve godine župnik je blagoslovio stotinjak obitelji, a iduće oko 200. Kako je u to vrijeme poseban problem bilo financiranje župa jer su bili zabranjeni milodari, lukno i slično, župa se financirala privatnim satima matematike koje je davala sestra Svetoga Križa Mirta Andreković, prof. matematike, koja je nazočila proslavi 50. obljetnice osnutka župe.

Ove godine zbog specifične epidemiološke situacije blagoslovljeno je samo 700 obitelji, što je za tisuću manje nego prošle godine. Župa danas ima 6500 vjernika (prema evidenciji Đakovačko-osječke nadbiskupije), a gradska četvrt Industrijska četvrt (prema popisu stanovništva 2001.) ima 6920 stanovnika.

Na području župe od 1961. djeluju Milosrdne sestre Svetoga Križa. Trenutno ih je devet, od kojih je jedna sakristanka, voditeljica župnog zbora i orguljašica. Također u župi djeluje Svjetovni institut Obitelji Malih Marija (osnovan 1969. iz zajednice djevojaka koju je 1953. utemeljila Elza Kulundžić, kao prvi od pet svjetovnih instituta u Hrvatskoj).

Župa je rodila nekoliko duhovnih zvanja – svećenike mr. Josipa Majdandžića, mons. dr. Vladimira Dugalića i Dominika Nedeljkovića, te redovnicu uršulinku s. Kseniju Leko.

U župi još djeluju: Udruga Betlehem, Vjera i svjetlo, župni Caritas, misijska skupina, Klanjateljice Krvi Kristove, Marijina legija, skupina Molitelji za duhovna zvanja, Bračna zajednica, Sveta Marta, Savez sv. Josipa, Pjevačko društvo sv. Josipa, župni zborovi, čitači i ministranti.

Uz proslavu 25. obljetnice osnivanja filijalne kapele sv. Marka, Zlatko Rebić je skromno nagrađen za dugogodišnji volonterski rad u sakristiji. Iako župa ima dosta prostora, prilično su loše raspoređeni. Bilo bi dobro kada bi župa imala financijskih sredstava da napravi prikladne stanove za župnika i župnog vikara ili pastoralnog suradnika te prikladne katehetske dvorane, a i prostor crkve mogao bi biti prikladniji za održavanje liturgijskih slavlja, izvijestio je župnik Vladimir Delić.

Župom su, osim navedenih, upravljali i župnici Florijan Kvetek (2006. – 2014.) i Ivica Martić (2014. – 2016.). Statistika na Silvestrovo 2020. godine u odnosu na petogodišnje razdoblje pokazuje manje krštenih, vjenčanih, prvopričesnika i davanja za lukno. Za usporedbu 2015. podijeljeno je 76 tisuća pričesti, a lani 40 tisuća. Ove godine jedino je porastao broj krizmanika.