„Sv. Krševan je bio dobar vojnik i podanik cara Dioklecijana. Ali, bio je i vrli učenik Isusa iz Nazareta. Angažirani kršćanin, dakle, koji je javno, bez straha i stida očitovao svoj životni stav i opredjeljenje za Isusa Krista. Birajući toga vrlog rimskog časnika kao svoga zaštitnika, Zadrani su znali da biraju osobitog Božjeg viteza“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da se preko sv. Krševana „povezujemo s nebeskom Crkvom koja nam po svojim svetima pruža jasne znakove svoje ljubavi, a po mučeničkoj krvi očituje čudesnu Božju snagu i podupire našu ljudsku nemoć“.

U svjetlu navještaja Božje riječi iz Pavlove poslanice Rimljanima, kad Pavao pita Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?, nadbiskup je rekao da „tu Pavao razmišlja o snazi koju Isus ima kad nas privuče k sebi. Kad nas osvoji, kad postanemo Božja djeca“.

„Malo koji spis Novoga zavjeta je imao toliki utjecaj u povijesti Crkve kao Poslanica Rimljanima koju su, jer je opširna i naukom bogata, nazivali ‘katedrom vjere’. Na njoj su se sveci nadahnjivali i nalazili odgovore na vjerska pitanja. Pavao ju je napisao negdje između 57. i 58. godine kad je stigao u Korint, a odatle je planirao poći dalje, do Španjolske. Htio je da mu Rimska Crkva bude blizu, pa im piše u Pismu da mu daju podršku u njegovom pothvatu i planovima. Pisao je Rimljanima kako bi mu ‘ta slavna Crkva’ dala podršku u njegovim namjerama“, rekao je nadbiskup Puljić.

Pavao, taj veliki misionar, poduzeo je tri velika misijska putovanja. „Doživio je toliko nevolja, brodoloma, kamenovanja, muka od jutra do mraka. Ali, nošen Božjem energijom, ljubavlju prema Isusu Kristu, on se na kraju time hvalio: I ne daj Bože da bi se hvalio ičim drugim osim križem našeg Gospodina Isusa Krista. Ne daj Bože da bi nešto drugo spominjao, osim kamenovanja, brodoloma, neprijateljskih udaraca“, naglasio je mons. Puljić, rekavši da Pavao „povijest čovječanstva dijeli u dva velika razdoblja: vrijeme prije Krista koje naziva vrijeme „strpljivosti i iščekivanja“ te vrijeme poslije Krista po kome smo na krštenju pomireni s Bogom, pa kao „sinovi Božji“ možemo klicati Abba – Oče. Možemo se Ocu obraćati, jer imamo posrednika, imamo zagovornika. Imamo Božjeg Sina koji je došao da nas spasi i da nas digne u nebeske sfere, da postanemo djeca Božja“, rekao je nadbiskup.

„Zato Pavao dovikuje: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? i nabraja sedam gotovo beznadnih stanja koja nas ne mogu od njega rastaviti: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač. Onda dodaje još deset viših tajanstvenih, nadljudskih sila koje su također nemoćne u tom vidu: „smrt, život, anđeli, vlasti, sadašnjost, budućnost, sile, dubina i visina, niti ikoji drugi stvor. Ništa. Ama baš ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“. Neka te Pavlove riječi svima nama budu poticaj kako ostati u njegovoj ljubavi, kako ostati trajno s Isusom povezan, kako biti trajno zaljubljen u Isusa, da nas ništa od njega rastaviti ne može – kako Isusu biti i ostati vjerni do kraja“, poručio je mons. Puljić.

Poželjevši da nas sv. Krševan i dalje štiti i brani, nadbiskup je zazvao blagoslov i za „sve koji nose odgovornosti grada, da ih sv. Krševan prati u nastojanju za dobro ljudi i zadarskog kraja“.

U liturgiji su sudjelovali i kanonici Stolnog kaptola sv. Stošije s prepozitom mons. Josipom Lenkićem, kao i članovi novoosnovanog Vjerničkog društva sv. Krševana, u koje su se udružili vjeroučitelji Zadarske nadbiskupije, čija je predsjednica Ivana Viduka. Nadbiskup Puljić osnovao je to Društvo ove godine kako bi vjeroučitelji, osobito vjernici laici, po uzoru na sv. Krševana bili svjedoci Krista u društvu po dodatnom angažmanu u inicijativama mjesne Crkve.