Uz brojne roditelje, djelatnike, učenike, svećenike, ravnatelje katoličkih škola Požeške biskupije i ravnatelje škola s područja Virovitičko-podravske županije te ostale uzvanike, predstavnike gradskih i županijskih vlasti i drugih institucija grada Virovitice, ovu su svečanost na poseban način svojim prisustvom uveličali požeški biskup Antun Škvorčević, osnivač škole i Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole pri HBK i predstojnik Ureda za katoličke škole Požeške biskupije.

Nakon uvodne riječi i pozdrava svima prisutnima, ravnateljica škole Marijana Novak Stanić zahvalila je svima na dolasku i na svemu onome što svatko od nazočnih na svoj način čini za boljitak i uspješan rad škole. Posebnu zahvalnost uputila je biskupu Škvorčeviću, napose za očinsku brigu kojom skrbi o školi, od njena osnutka do danas.

Tijekom bogatog programa što su ga pripremili učenici i profesori, uzvanici su imali prigodu čuti ponešto o poslanju katoličke škole i njenom geslu: „Duc in altum“ koje je pripremio duhovnik u školi Ljubiša Krmar, te o nebeskom zaštitniku škole, uz čiji se spomendan i veže Dan škole, bl. Ivanu Merzu, koje je pripremio vjeroučitelj Tomislav Dokoza.

Profesor Hrvoje Drvenkar izložio je kratak presjek povijesti i djelovanja škole te brojne uspjehe učenika koje su postizali kroz ovih 15. godina postojanja. Pedagoginja škole Lucija Hader predstavila je uzvanicima i najuspješnije ovogodišnje učenike i njihove mentore, koji su osvajali postolja na županijskim natjecanjima, a neki od njih bili su prisutni i na državnim natjecanjima.

Ravnateljica je prisutnima predstavila Klaru Pažin, najbolju učenicu ovogodišnje generacije maturanata, a potom i simboličnim poklonom zahvalila djelatnicima – jubilarcima za 10 i 15 godina predanog rada. Cijeli program bio je prožet pjesmom školskog zbora, izvedbom skladbe na klaviru, čitanjem radova koje su učenici sami pisali te dramskim izričajem mladih talentiranih glumaca, članova dramske skupine.

Nekoliko učenica Katoličke klasične gimnazije ove školske godine sudjelovalo je u projektu Akademije „Pro life“ pa su ovom prigodom iznijele svoja vrijedna iskustva i svjedočanstvo o tome koliko ih je sudjelovanje u ovom projektu obogatilo.

Na kraju svečanosti prigodnu riječ uputio je nazočnima i biskup Škvorčević, kazavši da je nakon svega što je čuo i vidio o radu i uspjesima učenika, profesora i djelatnika u Katoličkoj klasičnoj gimnaziji u Virovitici, na koji način međusobno komuniciraju, i sam poželio biti članom njihove zajednice. Spomenuo je gimnazijalcima da je program akademije obnovio u njemu sjećanja na vlastite gimnazijske dane tijekom kojih se i on na svoj način hrvao sa životom i život s njime, pomalo i s Bogom a i Bog s njime, izrazivši uvjerenje da su iz tog hrvanja obojica izašli pobjednici. Zahvalio je ravnateljici i voditeljima akademije na čestitkama koje su mu uputili, a Bogu što nije odustao od njega, od njegovih mladenačkih samovolja proizišlih pokatkad iz osluškivanja sebičnih osjećaja a ne srca.

Ustvrdivši da mnogo toga u životu i radu škole zaslužuje čestitke, biskup je sve to sažeo u jedno, čestitavši im Dan škole sa zahvalnošću svima, na čelu s ravnateljicom, za sva spomenuta i nabrojana postignuća, ali i za ono dragocjeno dobro koje se ne uspijeva pretočiti u riječi a koje se općenito naziva „rast i sazrijevanje osobe“.

Također im je zahvalio što jedni druge vole, naglasivši da je to prvo i najvažnije, jer je ljubav, kako uči sv. Pavao, konačna stvarnost u kojoj se pronalazi istinu o sebi. Zahvalio im je što nastoje živjeti ono što zaista jest „katolička gimnazija“. Pojasnio je kako se to „katoličko“ sastoji ponajprije u povjerenju koje međusobno žive učenici, učitelji i drugi djelatnici.

Posvjedočila mu je to i majka jednog gimnazijalca, kazavši da je najprije radi toga upisala svoga sina u katoličku gimnaziju, a tek onda zato što u njoj ima mogućnost steći najbolja i najveća znanja.

Dodao je da je znanje silno važna dimenzija ljudske osobe, ali je još važnija moć njegova duha koja se zove „povjerenje“. Ustvrdivši da je povjerenje budnost ljudskog duha i dubina njegova bića za drugoga, bez koje čovjek ostaje zatvoren u sebe samoga, pozvao je sudionike akademije da rastvore sebe, da se otvore za beskraj, za smisao, za puninu, napomenuvši da je toj otvorenosti ime „vjera“.

Mons. Škvorčević još je rekao da bez vjere i povjerenja čovjek ostaje zatvoren u svoj mali ego, te su mu od male koristi znanja koja je naučio i vještine koje je stekao, on ostaje zarobljen u nemoćima koje ga priječe da ostvari sebe u onim dimenzijama koje osjeća upisane u njega kao poziv, kao čežnja i kao istina o njemu koja se ostvaruje po Drugome. Katolička gimnazija, uz posredovanje znanja, nastoji mlade ljude potpomagati da budu vjernici, ljudi otvoreni za beskraj, za sve, kako je govorio sv. Augustin, otkrivajući da se njegovo srce nikad ne može zadovoljiti nečim polovičnim nego samo onim što je njegovo sve, a to je Bog za kojega smo u konačnici stvoreni. Tu istinu na svoj način izriče geslo naših katoličkih gimnazija „Duc in altum“ – Izvezi na pučinu, na daljinu, širinu, dubinu. Zaveslaj prema punini, smislu, k onim obzorima kojima konačno pripadaš – ustvrdio je požeški biskup.

Napomenuo je da je sv. Ivan Merz tu istinu shvatio u svojoj mladosti, te se po vjeri otvorio za spomenute mogućnosti ljudskog postojanja koje u nama može ostvariti samo Bog.

Ravnateljici, svim djelatnicima škole, roditeljima i prijateljima zahvalio je što potiču gimnazijalce da budu vjernička bića otvorena za puninu. Zamolio je sv. Ivana Merza, zaštitnika njihove škole da svojim primjerom i zagovorom bdije nad svima njima zajedno i nad svakim pojedinim od njih, da nitko od njih ne zaostane na razini života, nego raste u srcu po onom Božjem svjetlu i životvornoj snazi koja se zove Duh Sveti.