SVEĆENIČKA SKUPŠTINA SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE
Vepric, 23. 5. 2001. (IKA) – U marijanskom svetištu u Vepricu u novootvorenim prostorima za duhovne obnove i susrete održana je 23. svibnja godišnja svećenička skupština na kojoj je sudjelovalo više od 150 svećenika. Susret je započeo pokorničkim bogoslužjem koje je pred špiljom predvodio upravitelj svetišta don Alojzije Bavčević, potom se u ophodu krenulo prema novoj kapelici, gdje je slavljena misa kojoj je predsjedao splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. On je na početku pozdravio umirovljenog nadbiskupa Antu Jurića, zamjenika provincijala provincije Presvetog Otkupitelja fra Dušana Mora, dekane i svu nazočnu braću svećenike i redovnike, istaknuvši da se “nalazimo u novim prostorima koji znače budućnost i novi iskorak naših župnih zajednica koje će koristiti nove sadržaje”.
U propovijedi, tumačeći riječ Božju o tome kako je Pavao dospio u Europu, na aeropag u Ateni, nadbiskup je istaknuo da se Pavao vjerojatno puno pripremao za taj nastup koji je imao sva obilježja multidisciplinarnosti, jer je uključivao antropološku, sociološku, psihološku, literarnu, filozofsku i neke druge dimenzije. Cijeli govor je metodološki bio dobro postavljen, ali je ipak na kraju Pavao doživio poraz. Naprosto je pobjegao iz Atene i nikad više nije spominjao taj događa, ni usmeno ni pismeno. Ali dogodilo se nešto važno za samoga Pavla. Nije obratio aeropag, sveučilište, akademiju, gradsku upravu, ali su oni obratili Pavla. Taj poraz značio je i za njega uspjeh. U tom porazu rodio se novi Pavao. Nadbiskup je pokušao potražiti razloge Pavlova neuspjeha u kojem se i mi danas uspijevamo prepoznati. “Pavo je u Ateni na aeropagu sam bez suradnika, bez Sile i Timoteja. Sam sa svojim silama i sposobnostima. Vjerojatno se htio na tom izazovnom polju afirmirati kroz svoju novu nauku o uskrsnuću. Nije li Pavlu puno stalo do uspjeha, priznanja, što mu je bilo teško dijeliti s drugima? Poraženi Pavao već na prvom koraku pokazuje da je obraćeni Pavao. Odmah u Korintu traži i nalazi suradnike, i to laike, muža i ženu Akvilu i Priscilu. Grčki glagol eurisko mogli bismo vidjeti kao eu = dobar i risko = rizik. Suradnja s drugima, osobito s laicima ponekad može biti rizik, ali uvijek dobar rizik. I još nešto. Pavao više ne propovijeda ljudsku mudrost, već Krista, Božju snagu, Božju mudrost. Od sada novi Pavao uvijek ima oko sebe suradnike, i u svakoj životnoj situaciji, neuspjehu otkriva novu šansu: kad sam slab onda sam jak. Ne propovijeda nauku o uskrsnuću, nego iskustvom živi i svjedoči snagu Krista raspetoga i uskrsloga”, rekao je nadbiskup Barišić. Nadbiskup se zapitao što je s nama danas na našim aeropazima? Nije li vrijeme potražiti i uključiti tolike suradnike u naš pastoral i vidjeti šansu i u našim porazima i neuspjesima.
Nakon euharistijskog slavlja nastavljen je susret u novim prostorima, u dvorani duhovnog centra. Generalni vikar dr. Josip Delić osvrnuo se na već ostvareni pastoralni plan i program, kao i na ono što nam prethodi u ovoj godini posvećenoj obitelji. Mr. Josip Periš prikazao je mogućnosti, izazove i poteškoće plana i programa župne kateheze i upozorio svećenike na oživljavanje župne kateheze preko raznih interesnih skupina u župi. Don Josip Pavić iznio je financijsko stanje nadbiskupije kroz proteklu godinu, a don Ante Šošić, ravnatelj nadbiskupijske ustanove za uzdržavanje klera i ostalih pastoralnih djelatnika, izvijestio je nazočne o novom sustavu koji bi uskoro trebao zaživjeti. Potom je don Alojzije kratko obavijestio sve nazočne o sadržajima i mogućnostima novoga duhovnog centra za života naše Crkve.