U svečanom koncelebriranom misnom slavlju sudjelovali su i banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, rektor katedrale Pero Ivan Grgić, rektor Isusovačkog teološkog studija u Zagrebu o. Ivo Antunović, župnik i banjolučki dekan Vladislav Žarko Ošap te još 18 dijecezanskih i redovničkih svećenika, dva trajna đakona, brojne redovnice, majka, braća i sestre ređenika, rodbina i prijatelji, vjernici župe ređenika iz Zagreba te domaći vjernici iz banjolučkih župa.

Uvodeći u liturgijsko slavlje biskup Komarica izrazio je svoju radost i zahvalnost dobrom Bogu da još jednom mladom bratu, kojega je Krist pozvao u ministerijalno svećeništvo svoje Crkve, može podijeliti sakrament svetoga reda i to u 50. godini svoga svećeničkog služenja. Zahvalio je i brojnim moliteljima za duhovna zvanja u biskupiji, osobito onima koji su molili za svećeničko zvanje ređenika. Pozvao je sve nazočne da se i u tom slavlju ujedine u zajedničkoj usrdnoj molitvi za svećenički život i rad novog ređenika u banjolučkoj biskupiji.

Nakon saslušanih prigodnih svetopisamskih čitanja, banjolučki biskup je ređeniku i svim sudionicima svečanog slavlja uputio prigodnu propovijed.

Najprije je protumačio službeni nauk Crkve o sveopćem kraljevskom svećeništvu svih krštenih, a onda i nauk o sakramentu svetoga reda, o svećeničkom pozivu, opunomoćenju i poslanju od samoga Krista, Velikog Svećenika i Dobrog Pastira cijelog Božjeg naroda.

Predslavitelj je zatim protumačio i poslušane svetopisamske tekstove o proročkom pozivu proroka Izaije, apostolskom pozivu svetoga Pavla te o Isusovom pozivu i slanju njegovih učenika, kao i odazivu i kasnijem životu i djelovanju svih njih.

Napravio je paralelu između tih i sličnih kasnijih Božjih poziva i Božjeg poziva ređeniku Iliji. Biskup Komarica se posebno obratio samom ređeniku potičući ga da se prepozna u tom izuzetnom Božjem zahvatu u život pojedinih ljudi i da se poput proroka i apostola stavi Bogu na raspolaganje, ne samo djelomično niti uvjetno nego nepodijeljena srca i bezuvjetno. „Svojim današnjim ređenjem, dragi brate Ilija, ti ulaziš u zajedništvo onih Kristovih svećenika, koji su u ovoj biskupiji i zemlji tijekom zadnjeg rata ‚ispisali stranice pravog junaštva, koje se ne mogu zaboraviti‘, kako je to javno istaknuo sveti papa Ivan Pavao II. boraveći među nama 1997. godine. On je također tada svećenicima našim poručio: ‚Preporučujem vam da ubuduće, čak i uz cijenu velikih žrtava, ostanete s povjerenim vam stadom i budete nositelji nade i jasni svjedoci Kristova mira. U obavljanju svojega poslanja postojano čuvajte smisao vašeg zvanja i vašeg identiteta Kristovih svećenika‘“, kazao je propovjednik.

Na kraju propovijedi mons. Komarica izmolio je prigodnu molitvu Kristu, Velikom Svećeniku za sve „koji svoj život posvećuju Kristu u služenju Crkvi“.

Zatim je uslijedio sam obred ređenja. Nakon obreda, ređenik je zajedno sa svojim biskupom i ostalim suslaviteljima po prvi put izvršio pretvorbu kruha i vina u Presveto Tijelo i Krv Kristovu.

Pri kraju svečanog slavlja, svi su otpjevali zahvalni himan Tebe Boga hvalimo. Pjevanje tijekom slavlja su predvodili katedralni pjevači potpomognutim redovnicama te pjevačima iz župe ređenika i banjolučkih župa.