Svećeničko ređenje u Vojnome ordinarijatu

Kako Vojni ordinarijat još nema izgrađenu svoju stolnu crkvu, prigodom velikih događaja poput ovoga mora tražiti mjesto za slavlje obreda u nekoj od crkava drugih biskupija ili redovničkih zajednica. Vojnoj biskupiji tako su za današnje slavlje svećeničkoga ređenja rado otvorili vrata franjevci Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi, u crkvi Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije.

Euharistijsko slavlje uz obdržavanje preporuka Nacionalnoga stožera za zaštitu od pandemije izazvane povećanim brojem oboljelih od koronavirusa, počelo je svečanom procesijom. U zajedništvu s biskupom Bogdanom suslavili su umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac te dvadesetak svećenika među kojima generalni vikar don Marko Medo, biskupski vikar za pastoral MUP-a i Redarstvenih službi RH fra Frano Musić, OFM, biskupski vikar za pastoral MORH-a i OS RH don Slavko Rajič, fra Svetozar Kraljević, OFM, gvardijan franjevačkoga samostana, vojni i policijski kapelani, svećenici franjevci i drugi. Na slavlju su se okupili roditelji, rodbina i prijatelji ređenika, djelatnici Vojnoga ordinarijata, MUP-ove Samostalne službe za suradnju s VO, MORH-ovog Samostalnog odjela za potporu VO, pomoćnici vojnih i policijskih kapelana.

Od visokih uzvanika obredu su nazočili admiral Robert Hranj, načelnik Glavnoga stožera OSRH, izaslanik državnoga tajnika Ministarstva obrane brigadir Anto Zelić, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale, glavna tajnica MUP-a Sanda Šimić Petrinjak, zamjenik glavnoga ravnatelja policije Jozo Šuker, brigadni general Denis Tretinjak, pročelnik Kabineta načelnika GS OSRH Tomislav Vučak, načelnica Ureda glavnog ravnatelja policije Adrijana Bago i vanjski suradnik u Kabinetu ministra hrvatskih branitelja Zdravko Vladanović.

Polazeći od liturgijskih tekstova koji govore o pozivu proroka Izaije, biskup Bogdan u homiliji je govorio o poslanju svećenika i ulozi Božjega pomazanika u svijetu. Starozavjetni prorok Izaija bio je svjestan Božjega zahvata i ulaska u njegov život: „Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Iz 61,1-2). Izaija je svjestan da je Bog izabrao upravo njega, pomazao njega i da je on sredstvo u Božjim rukama. Božji čovjek, osnažen i prosvijetljen vjerom, promatra svijet i čovjeka Božjim očima, razmišlja Božjom logikom. On postaje glasnikom nade i tamo gdje je očaj. U tami donosi svjetlost, u sužanjstvu naviješta i vjeruje u slobodu, u žalosti otire suze i donosi utjehu.

Ovaj odlomak iz proroka Izaije Isus primjenjuje na sebe na početku svoje pastoralne službe (usp. Lk 4,16-22), u tim riječima On prepoznaje i svoje poslanje. Biskup je protumačio Isusov govor o dobrome pastiru kako ga evanđelist Ivan predstavlja: “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce“ (Iv 10,11). Isus, nakon svoje smrti i uskrsnuća nastavlja svoju pastirsku službu po posvećenim službenicima Crkve. Svećenik stoga mora biti osoba po mjeri Krista, njegovo srce mora biti široko poput Božjega i otvoreno za sve, mora biti čovjek duboka iskustva povezanosti s Bogom, svjestan je svoje malenosti, ali i svoga izabranja. Jer, svećenici su produžena ruka nevidljivoga Boga u ovome svijetu.

I potom je biskup nastavio: „Isus osobno na svoje izabranike prenosi  pastirsku službu u Crkvi.  Prezbiter – Kristov svećenik pozvan je oblikovati se kako bi njegovo srce i njegov život bili suobličeni Kristu Gospodinu Isusu tako da postane znak Božje ljubavi prema svakome čovjeku. Duboko sjedinjen s Kristom, on će moći naviještati evanđelje i postati oruđem Božjega milosrđa; voditi i ispravljati; zagovarati i brinuti se za duhovni život vjernika koji su mu povjereni; slušati i prihvaćati, odgovarajući na potrebe i duboka pitanja našega vremena.“

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja, polaganje ruku i posvetna molitva, nakon kojih se novozaređeni svećenik pridružio svomu biskupu i ostalim nazočnim prezbiterima u slavlju mise. Na kraju se novozaređeni svećenik don Mate Mihaljević, zahvalnim riječima, obratio svim nazočnima. Zahvalio je osobito dragomu Bogu na daru svećeništva i na svim milostima koje je u svojemu životu, a napose u svojemu hodu ka svećeništvu primio, zatim svojim roditeljima i obitelji, kao i svojemu ordinariju, njegovim suradnicima te prezbiteriju Vojne biskupije koji mu je na putu ostvarenja svećeništva pomogao. Nakon ispjevane hrvatske himne novi svećenik je podijelio mladomisnički blagoslov. Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“. Na misi su posluživali franjevački bogoslovi iz samostana Bezgrješnoga začeća BDM, objavljeno je na mrežnim stranicama Vojnoga ordinarijata.

Don Mate Mihaljević rođen je 5. kolovoza 1990. godine u Splitu. U  Kaštel Lukšiću završio je osnovnu školu „Ostrog“. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Trogiru, upisavši Srednju ekonomsku školu „Ivan Lucić“. U tome razdoblju razmatrajući, moleći i osluškujući Božji glas, odlučuje se za svećenički poziv. U Splitu 2009. godine upisuje Katolički bogoslovni fakultet i provodi pet godina u bogoslovskom sjemeništu u Splitu. Ondje prima službe lektorata i akolitata. Nakon kratkoga prekida formacije, filozofsko teološki studij svršava na Teološkome institutu Družbe Isusove u Zagrebu 2017. godine. Do rujna 2019. formaciju za svećenika provodi u Nadbiskupskome bogoslovnom sjemeništu kada započinje s pastoralnom praksom, a potom i s đakonskim praktikumom u Vojnome ordinarijatu. Biskup Bogdan zaredio ga je za đakona u zagrebačkoj crkvi franjevaca trećoredaca sv. Franje Ksaverskoga na Ksaveru 12. listopada 2019. godine.