Svetkovina Majke Božje Bistričke proslavljena u bistričkom Karmelu

Ovogodišnji mladomisnik fra Siniša Pucić, zaređen prije nepunih mjesec dana također u Mariji Bistrici rado se odazvao pozivu sestara da predvodi ovo euharistijsko slavlje, ujedno pripravu te prvi dan trodnevnice Gospi Karmelskoj. Na početku izrazio je zahvalnost što upravo pod Marijinim okriljem smije slaviti ovu misu u bistričkom Karmelu dok su još svježa sjećanja na nedavno svećeničko ređenje.

U propovijedi se osvrnuo na misna čitanja, te potaknuo vjernike da se uz ovu Gospinu svetkovinu zapitaju: „Gdje sam ja u Marijinoj školi? Gdje sam, koji razred sam završio? Jesam li doista počeo živjeti po Marijinom primjeru?“ Ono na što nas Marija upućuje jest Isusova riječ. Marija kao da nam želi reći: „Zastani. Stani kraj Isusove riječi i poslušaj. Ne samo nešto, nego sve. Što god On kaže, to poslušaj, to učini“. Imajući Gospin primjer pred očima potaknuo je slušatelje da uče kako živjeti život u skladu s Božjom voljom, kako neprestano predavati život u Božje ruke. To je ono na što Marija kao učiteljica ukazuje. „Ona je znala zastati uz svaku Božju riječ i iz nje crpiti snagu i mudrost“. Povezavši i ostala misna čitanja, napose prvo čitanje iz knjige Sirahove, o Mudrosti Božjoj, fra Siniša je istaknuo kako Marija primjerom pokazuje tko je mudrac: onaj čovjek koji prihvaća volju Božju, onaj tko može prihvatiti upravo ono što Bog za njega želi. Tako i nas Marija upućuje da po mudrosti koja od Boga dolazi prepoznajemo sve današnje izazove, ne samo za nas same, već i za zajednicu kojoj pripadamo, za čitavu Crkvu, da bismo mogli preuzimati odgovornost za sebe i za druge.

Homiliju je dovršio ukazujući na Marijin primjer u Kani, kako ga donosi evanđelje svetkovine, gdje se Marija želi radovati s ljudima i biti im blizu, te prva primjećuje da postoji opasnost da slavlja više ne bude, da se slavlje pokvari s nedostatkom vina. „Marija je ovdje da vidi kako je nama, da i nama ne bi vina ponestalo. … Želimo da Isus i na ovoj svadbi učini ono čudo koje nam je potrebno, da naš život bude život u radosti, život u predanju. Svatko u svom staležu i među onim ljudima kojima je poslan, da činimo ono što smo pozvani činiti. … Neka ovo i za sve nas bude novi početak kako bismo to vino radosti mogli donijeti onima koji ga nemaju“.

Po završetku misnog slavlja fra Siniša je ostao u srdačnom razgovoru sa sestrama u govornici samostana, te im u molitve preporučio svoj daljnji redovnički i svećenički život i poslanje.