Uvodeći u slavlje biskup je rekao nazočnima da žele zajedno Isusu Kristu iskazati odanost, poklon i zahvalnost za njegovu euharistijsku prisutnost ljubavi tijekom dvadeset i pet godina u Požeškoj biskupiji, posvjedočiti mu koliko je on važan u svakodnevici i kao hrana, i kao snaga, i kao svjetlost.

U homiliji biskup je spomenuo kako u naviještenim misnim čitanjima nastupaju osobe s kruhom i vinom: u ulomku iz Knjige Postanka svećenik Melkisedek koji dolazi pred Abrahama, u drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima sv. Pavao prikazuje Isusa kako euharistijskim kruhom i vinom ustanovljuje spomen svoje smrti, a u evanđelju Isus dolazi pred mnoštvo koje je nahranio čudesno umnoženim kruhom.

Podsjetivši kako u čovječanstvu postoji jedna velika povijest kruha, mons. Škvorčević je spomenuo žalosnu činjenicu da se zbog rata u Ukrajini, iz te plodne zemlje koja obiluje žitom, ono ne može izvesti, i da će mnogi u svijetu ostati gladni zbog toga što je netko u toj povijesti kruha nastupio sebičnošću koja onemogućuje da kruh dođe do onih kojima je potreban. Kazao je kako je Gospodin Isus Krist na Posljednjoj večeri uzeo kruh u ruke i u njega unio moć ljubavi kojom je sebe položio za čovjeka dokraja, do u smrt. Jednako tako i vino, naloživši učenicima da i oni tako čine njemu na spomen. Samo Isusova ljubav na križu jača od smrti u mogućnosti je čovjeka istinski ishraniti u njegovoj čežnji za vječnim životom – rekao je požeški biskup. „Da nema njegova tijela i krvi za nas, naše uzimanje kruha, kako za stolom tako i za oltarom, bilo bi prazno. Čovjek ishranjen ljubavlju, postaje sposoban biti kruh za druge, hraniti ih“, dodao je.

Podsjetio je kako je Isus u naviještenom Evanđelju povezao čudesno umnoženi kruh s naviještanjem Kraljevstva nebeskog i ozdravljanjem bolesnih, istaknuvši da je on svojom riječju o Kraljevstvu najprije nahranio njihov gladni duh i izliječio njihove bolesti, a potom s pet kruhova i dvije ribe nahranio gladni želudac. Upozorio je na evanđelistovu tvrdnju da su „svi jeli i nasitili se“ i da su od preteklih ulomaka nakupili dvanaest košara.

Predslavitelj je kazao da se iz iskustva zna da je čovjek biće kojemu nije dovoljno imati kruha na stolu i pun želudac, nego mu treba više, drugačije, punije, ono što Isus naziva „Kraljevstvo nebesko“. Mnoštvo ljudi tijekom dvije tisuće godina prepoznalo je u Isusovu govoru o Kraljevstvu istinu o sebi, vjerovalo mu, okupljalo se slušati njegovu riječ i blagovati kruh za koji je on rekao: „Uzmite i jedite: ovo je moje tijelo za vas.“ Tako su postajali dionici dinamizma po kojem se očituje i ostvaruje Crkva, kojemu po Božjem naumu pripadamo – ustvrdio je.

Također, podsjetio je na izazovnu činjenicu prikladnosti samo neke hrane da ishrani ljudski organizam, a da ga neka hrana može otrovati i uzrokovati smrt. Istaknuo je da nije čovjek taj koji može određenoj jestvini dati hranjivost i da je ona svojstvo koje joj je Bog udijelio. Kao što kruh koji blagujemo, zahvaljujući njegovim hranjivim sastojcima koje mu je dao Bog može nasititi naš organizam i pomoći mu da dobro funkcionira, tako i euharistijski kruh, zahvaljujući posebnoj hranjivosti koju mu je Isus Krist udijelio svojom ljubavlju, ima moć nasititi čovjeka za život vječni – ustvrdio je biskup.

Pozvao je nazočne vjernike da im slavlje svetkovine Tijelova bude prigoda da se obnove u vjeri da je euharistijski kruh uistinu hrana za život vječni, jer je u njoj prisutna moć Isusove pobjede nad smrću kojom ozdravlja našu smrtnost i prolaznost. Rekao je i da dvanaest košara preteklih ulomaka od kruhova koje je Isus čudesno umnožio označavaju puninu njegove ljubavi s križa, koja toliko pretječe sva naša gladovanja da je nikada nećemo moći potrošiti, a koja je sadržana u Euharistijskom Otajstvu.

Zahvalio je nazočnim vjernicima što su se okupili u katedrali na slavlje i što će tijelovskom procesijom očitovati da su narod kojemu je potreban kruh svagdanji, ali još više hrana besmrtnosti za kojom čeznu. Pozvao ih je na molitvu da u onima koji su pokrenuli rat u Ukrajini pobijedi istina o čovjeku očitovana u ljubavi Isusovoj na križu, u Božjem „za nas“, te povjeruju da im nikakav sebični pristup „protiv drugoga“ ne može donijeti dobro. Poželio je sudionicima slavlja da hranjeni Euharistijskim Otajstvom budu jaki Isusovim božanskim „za drugoga“ u svojim obiteljima i u svojoj domovini. Zamolio je Gospodina da svojom ljubavlju i snagom svoga Duha slomi u njima sve ono što se opire toj božanskoj istini i što im priječi da budemo dionici njegove pobjede nad smrću.

Na svršetku euharistijskog slavlja uslijedila je procesija s Presvetim Sakramentom središtem grada u kojoj su sudjelovala djeca u bijelim haljinama, vjernici odjeveni u narodne nošnje, članovi molitvenih zajednica, vjerničkih i građanskih udruga, društava i povijesnih postrojbi te mnoštvo drugih vjernika. Sudionici procesije zaustavili su se na glavnom požeškom Trgu Svetog Trojstva ispred zgrade Biskupskog doma, gdje je održan program javne ispovijesti vjere u Isusovu euharistijsku prisutnost, čin poklona i zahvale. Potom je procesija nastavljena prema franjevačkoj crkvi Duha Svetoga, gdje je pobožnost završila molitvom za Požešku biskupiju i euharistijskim blagoslovom.