Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u porečkoj katedrali

Biskup je u uvodnom obraćanju poželio okupljenim hodočasnicima dobrodošlicu u katedralu posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije te im čestitao i na talijanskom jeziku.

„Krist je otajstvo spasenja ostavio svojoj Crkvi, koja, kao njegovo Tijelo, to isto otajstvo pronosi tijekom povijesti, širom svijeta i nudi ga svima onima koji to žele“, rekao je propovjednik na početku homilije te je u nastavku podsjetio na korijene slavljenja svetkovine Velike Gospe.

„Crkva je istinska nositeljica Isusa i nositeljica istina među kojima je i ova o Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo, koja je proglašena nakon višestoljetnog razmišljanja, meditiranja i osluškivanja Riječi Božje, a proglasio ju je papa Pio XII., na svetkovinu Sviju Svetih 1950. godine, riječima: Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih Apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašavamo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena dogma da je bezgrješna i uvijek Djevica Marija Bogorodica – nakon završena tijeka zemaljskoga života – dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.“

“Crkva naglašava da je svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije početak i slika konačnog savršenstva Crkve, te da je to putokaz nade i utjeha svih onih koji vjeruju. I mi smo danas došli kao hodočasnici da osjetimo nadu i utjehu”, rekao je biskup te je nastavio: “Vjera u Gospino uznesenje u Crkvi je prisutno još u petom stoljeću. U to se vrijeme blagdan obilježava pod nazivom „Dan Marije Bogorodice“, Rođendan Marijin za nebo, te „Usnuće“ ili „Preminuće Marijino“.

“Crkva donosi i razlog te čudesne intervencije: Bog nije dopustio da u grobu trune ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina Božjeg začetnika života.”, rekao je.

O važnosti uzora Blažene Djevice Marije nama vjernicima biskup je naglasio: “Istina o Bezgrješnom začeću proglašena je stotinjak godina prije od proglašenja istine o uzašašću. Proglasio ju je papa Pio IX. (1846.-78.), na blagdan Bezgrješnog začeća 1854. godine.

Crkva ovim naglašava Gospinu važnu ulogu u povijesti i planu spasenja ljudskoga roda. Time se naglašava i vrijednost i važnost vjere, odnosno poslušnosti Bogu i osluškivanja Božje Riječi. Gospa je, potpuno čista, snagom vjere poslušala i prihvatila da bude put po kojemu će Božja Riječ – Sin Božji sići među nas ljude i postati čovjekom. Osluškujući volju Božju, istinski je povjerovala i prihvatila izazov. Nije ju pokolebao ni bijeg u Egipat kako bi spasila Dijete, niti ju je prestrašilo proročanstvo starca Šimuna kod prikazanja u Hramu: mač boli probost će ti srce. Vrhunac Gospine kušnje i žrtve bilo je raspeće na Kalvariji. Ne moguće je zamisliti Majčinu bol pod križem na Kalvariji, gledajući izmučeno lice Sina patnika.

No Bog je primio njezinu predanost u vjeri i poslušnost planu spasenja ljudskoga roda, te joj je za uzvrat podario milost da bude Majkom cijeloga čovječanstva, te ju na kraju nagradio uznesenjem na nebo kako bi je učinio putokazom nade i utjehe svima onima koji trpe i pate. Velika je sreća imati Majku, zdravlje bolesnih, utočište grješnika, utjehu žalosnih, pomoćnicu kršćana, odvjetnicu i zagovornicu u svakom trenutku.”

Razlamajući Riječ prvog liturgijskog čitanja (Otk 11,19a; 12,1-6a. 10ab) biskup je naglasio divan opis Gospine slave u nebu: “’Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“. Sv. Ivan govori i o zmaju koji je stao protiv žene. No, pobijeđen je Ženinom odanošću i vjernošću Bogu. Tumači knjige Otkrivenja u ovom tekstu vide Blaženu Djevicu Mariju i Crkvu. Gospa je rodila Sina Božjega – Crkva rađa djecu Božju; Gospa je suncem obasjana i u nebu proslavljena – Crkva je još u „bolovima i mukama rađanja“; Gospa je uznesena u nebo – Crkva još uvijek prolazi kroz kušnje, borbe i nevolje”, aktualizirao je propovjednik. “U konačnici Gospino uzašašće na nebo i naše je uzašašće i najava pobjede svih onih koji putuju s Majkom Marijom i s Majkom Crkvom.”

“U središtu čitanja iz Otkrivenja nalazi se Dijete koje je napadnuto, koje je u opasnosti. Isus je u opasnosti. Mi živimo u vremenu kada je ne samo Isus nego i dijete u opasnosti, dijete je napadnuto. Pozvani smo braniti i dijete i Isusa. Žena zaodjenuta suncem poziv je svima nama da budemo sunce, svjetlo u svijetu, da donesemo Isusa svijetu, svakoj obitelji i osobi, pogotovu da ga donesemo u svijet oholica, umišljenih, silnika – možda se i osobno koji put možemo svrstati u te skupine. Pozvani smo donijeti Isusa neznatnima, siromašnima, bolesnima, gladnima, žednima, osamljenima; onima na rubu, kako to kaže papa Franjo, koji su ostavljeni i prezreni i od vlastite djece, rodbine i prijatelja”, rekao je biskup citiravši papu Franju, te je nastavio “Svi smo pozvani boriti se protiv zla, osobito protiv zmaja indiferentizma, zavisti, ljubomore, omalovažavanja i preziranja.”

Spominjući riječi iz Evanđelja po Luki (Lk 1,39-56) ‘usta Marija i pohiti u Gorje’ biskup Ivan je pojasnio da “Marija hiti na krilima ljubavi, one iste ljubavi prema Ocu Nebeskom koju je osjetila u razgovoru s anđelom Gabrijelom, kada je u potpunoj predanosti i vjeri prihvatila da bude Majkom Sina Božjega. Istinska ljubav prema Bogu pokretač je snage i prema ljudima. To je osjetila Marija, to može osjetiti i svatko od nas kada se prepustimo Bogu i njegovoj volji.”

„Kao što je Gospa pohitila u Gorje pomoći svojoj rođakinji Elizabeti, tako hiti u susret svakome od nas.“, rekao je propovjednik te nastavio „Gospa želi pohoditi moju i tvoju obitelj, moje i tvoje prebivalište. Imala je nakanu pomoći, ali najviše je pomogla svojoj rođakinji time što joj je donijela Isusa. Obostrana radost i veselje. Susret dvaju majki i dvojice sinova. Kao što se radovala Elizabetinoj suradnji s Duhom Svetim, tako se isto raduje našoj suradnji s Duhom Svetim koji vodi naše putove, tješi nas, veseli i spaja.”

“Evanđelje odiše blagoslivljanjem i veličanjem Boga. To znači da su i slušatelji Evanđelja pozvani širiti to isto ozračje blagoslova i slave Božje. To je poziv svih krštenika“, naglasio je mons. Štironja.

“Marijin je pozdrav ispunio radošću Elizabetino srce, osjetila je blizinu Duha Svetoga. Gospa dolazeći u susret ljudima donosi Isusa u pratnji Duha Svetoga. Tamo gdje su Isus i Gospa, tamo je radost, tamo je milosni susret Boga i čovjeka; tamo je prostor susreta i ozračje radosti, mira i ljubavi.”

“Neka nam u trenutcima mira Blažena Djevica Marija na nebo uznesena bude istinska odvjetnica a u trenutcima raznih životnih borbi neka nam bude vjerna pomoćnica i zagovornica. Neka nam svima pak bude uzor vjere, povjerenja i predanja Bogu, te istinski primjer kako prihvatiti i izvršiti povjerenu nam misiju u obitelji i u Crkvi”, zaključio je biskup Ivan.

Prije otpusnog blagoslova vlč. Pranjić je zahvalio biskupu na predvođenju misnoga slavlja je te pročitao par prigodnih misli o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije na talijanskom jeziku, obzirom da je misi nazočilo mnogo talijanskih gostiju koji svoj godišnji odmor provode u Poreču.

Koncelebrirali su kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, župni upravitelj katedralne župe vlč. Mladen Pranjić te župni vikar katedralne župe vlč. Boško Čatlak.

Misno slavlje prigodnim je liturgijskim pjesmama uzveličao katedralni zbor.