U samoborskom kraju Blaženu Djevicu Mariju od davnina se štuje kod samoborskih fratara. U samostanskoj crkvi skupilo se mnoštvo vjernika i štovatelja Blažene Djevice. Uz o. Ivkića, misu su suslavila njegova franjevačka braća, samoborski gvardijan fra Željko Janjić i fra Vatroslav Frkin.

Predslavitelj je u propovijedi između ostaloga svjedočio o svom življenju u vjeri. Marija, koja je i dušom i tijelom uznesena na nebo – kazao je – poručuje da i mi trebamo svoje poglede upraviti prema gore jer je smrt ionako samo usmjerenost prema nebu koju istovremeno prihvaćamo s dozom tajne i straha.

Nebo je i naša točka stizanja, a Marija je za svakog od nas siguran znak nade, koja na scenu povijesti spasenja ulazi u trenutku u kojemu dopušta Bogu da uđe u njezin život, dodao je.

Na tragu naviještenog Evanđelja o susretu Marije i Elizabete, pozvao je vjernike da mu dopuste da zahvati sve pore njihovih srca jer će tako i oni moći ulaziti u živote drugih i postati nositelji evanđeoske radosti, pravi suradnici spasenja i učenici Kristovi.

Marija je simbol i punine ženstvenosti, i punine majčinstva, i punine ljepote, i punine predanja i punine ljubavi – rekao je fra Josip. Upitao je je li moguće živjeti evanđelje bez da se do njega dođe preko Marije. Posebno se osvrnuo na Marijino majčinstvo, ustvrdivši da ni jednom djetetu nije jednostavno odrastati bez majke čija ljubav poravnava staze i čini mogućim i teške stvarnosti života.

Kao što je Bog pozvao Mariju da bude Majka Njegova Sina, tako ju je i Njezin Sin pozvao da bude Majka svakoga od nas – istaknuo je propovjednik. Dodao je da je ono što je najbliže i najsličnije njezinom majčinstvu Crkva, ali ne Crkva kao slika Marije jer je Marija slika Crkve.

Da bi Crkva funkcionirala kao Crkva treba se trajno nadahnjivati Marijom i zato je danas Marija uznesena na nebo ponovno slika te iste Crkve i njezine konačne sudbine, kada će biti posve sjedinjena duhom i tijelom sa svojim Zaručnikom Kristom – zaključio je fra Josip.

Na kraju slavlja gvardijan fra Željko pozdravio je narod Božji kojemu ni skele u crkvi nisu bile prepreka da se okupi. Pritom je podsjetio da se samostanska crkva gradila 10 godina, od 1723. do 1733., na mjestu stare gotičke crkve u Polju iz 17. stoljeća, te dodao da se nada da će njezina obnova uslijed oštećenja u potresu, nakon istražnih radova, završiti, ako ne prije, onda bar za 20 godina.