TEOLOŠKO-PASTORALNI SEMINAR ZA SVEĆENIKE U ĐAKOVU Referati i koreferati sa seminara bit će objavljeni u časopisu profesora Teologije u Đakovu "Diacovensia - teološki prilozi

Đakovo, 26. 9. 1998. (IKA) – Teološko-pastoralni seminar za svećenike na temu “Identitet prezbitera u izgrađivanju Crkve” održan je u Đakovu od 23. do 25. rujna o.g. Prireditelj skupa bio je Biskupski ordinarijat u Đakovu, a pripremili su ga profesori Teologije u Đakovu, koji su protekle godine izabrali posebno Povjerenstvo teološko-pastoralnog seminara (TPS). Taj trodnevni seminar s bogatim programom predstavlja novi način permanentnog obrazovanja svećenika đakovačke i srijemske biskupije, koji će zamijeniti prijašnje tzv. opetovne ispite za mlađe svećenike. Sada je ponuđen svim svećenicima, a za mlađe je obvezatan.
Kako izvješćuje župni vikar Ivan Lenić, seminar je započeo u srijedu, 23. rujna u velikoj dvorani Teologije, prigodnom molitvom i zazivom Duha Svetoga. Predsjednik Povjerenstva TPS-a dr. Nikola Dogan pozdravio je okupljene svećenike, njih 115 i progovorio o temi ovogodišnjega seminara. Skup je zatim pozdravio i obratio se svećenicima đakovački i srijemski biskup Marin Srakić. Istaknuo je novost toga oblika permanentnoga obrazovanja te važnost teme ovogodišnjega seminara koja ima za cilj posvijestiti svećenicima njihov identitet i vlastitost svećeničkoga bića i službe, zatim tragati za ulogom svećenika u složenosti života na svim područjima, te tom temom još više uvesti svećenike u događanje 2. biskupijske sinode đakovačke i srijemske.
Uslijedila su prva dva referata: dr. Ivan Zirdum govorio je o “Otajstvu Kristova svećeništva – Orisi za sustavnu teologiju svetoga reda”, a mr. Marko Tomić na temu “Tragovima novozavjetnog iskustva. Svećenička služba u zajednicama prve Crkve”. Nakon polusatne stanke rad je nastavljen referatom dr. Stjepana Kušara pod naslovom “Snaga i ranjenost svećeničkog identiteta danas”, nakon koga je uslijedila rasprava sudionika o predstavljenom sadržaju. Prijepodnevni rad završen je molitvom Srednjega časa.
Popodnevni je rad nastavljen referatom dr. Milana Šimunovića na temu “Prezbiterij. Suvremene perspektive zajedništva i značenje trajne svećeničke izgradnje” i koreferatom župnika Ivana Tunjića “Konkretni putovi zajedništva i solidarnosti: dinamika i oblici svećeničkoga susretanja”. Nakon stanke sudionici su radili u više skupina, u kojima su konkretizirane teme obrađene toga dana. Na kraju su uslijedila izvješća u plenumu i rasprava. U večernjim satima, u auli Bogoslovnoga sjemeništa, upriličen je razgovor s biskupom Srakićem na temu “Živjeti svećeništvo na putu evanđeoskih savjeta”.
Seminar je nastavljen u četvrtak, 24. rujna, a prijepodne je bilo u znaku biskupijske sinode. Nakon uvodne molitve, referat na temu “Prezbiterska služba u svjetlu II. biskupijske sinode đakovačke i srijemske” održao je biskup Srakić. Na njegovo izlaganje tematski je nastavljeno razmišljanje u koreferatu pod naslovom “Biskupijska sinoda: očekivanja od prezbitera”, koji je imao đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Gašparović. Nakon stanke rad je nastavljen u skupinama, u kojima se razgovaralo o različitim temama vezanim uz pripravu i rad sazvane biskupijske sinode. Sve je predstavljeno na zajedničkom plenumu, te su neka pitanja kako iz predavanja, tako i iz rada u skupinama bili predmetom rasprave. Prijepodnevni je rad završio prigodnom meditacijom i molitvom.
Svećenici su se ponovno okupili popodne, kada su referate održali dekan Teologije u Đakovu doc. dr. Pero Aračić na temu “Prezbiter pred izazovima posebnih vidova pastoralnog djelovanja” i prodekan dr. Đuro Hranić na temu “Identitet prezbitera i promicanje ostalih službi u Crkvi”. Nakon referata i stanke sudionici su radili u četiri skupine. Potom su bila izvješća o radu skupina i rasprava. Kao i prve večeri u auli Sjemeništa, bila je mogućnost susreta i razgovora s biskupom Sakićem na temu “Svećenička suradnja: solidarnost i njezini kontrasti, osobna i generacijska solidarnost, osjetljivost ekonomskih pitanja”.
Trećega, posljednjeg dana seminara nakon zajedničke molitve referat je održao rektor Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu mr. Josip Bernatović. Tema je bila “Svećenička zvanja – pitanje zauzetosti cijeloga prezbiterija”. Zatim je dr. Zvonko Pažin izlagao na temu “Prezbiter – predsjedatelj euharistije”. Nakon stanke rad je nastavljen koreferatom mr. Ivana Ćurića na istu temu, no s iznošenjem praktičnih pitanja i prijedloga glede slavljenja euharistije prema današnjemu Rimskom misalu. U sklopu toga izlaganja i nakon njega, u raspravi u kojoj su djelatno sudjelovali mnogi sudionici, iznošena su razmišljanja, te razjašnjena brojna pitanja i nejasnoća glede uloge prezbitera kao predsjedatelja euharistije. Rad je završen kratkom podnevnom marijanskom meditacijom i molitvom Anđeo Gospodnji. Popodnevni dio seminara bio je ispunjen referatom dr. Nikole Dogana “Prezbiterska služba i hijerarhijsko zajedništvo u mjesnoj Crkvi” i drugim doc. dr. Nikole Škalabrina “Prezbiter i kanonske strukture u izgrađivanju partikularne Crkve”. Nakon odmora sudionici su radili u skupinama, te sudjelovali u plenumu i završnoj raspravi.
Na kraju rasprave iznijeta je pohvala i istinsko zadovoljstvo načinom i radom seminara, kako od strane samih svećenika-pastoralnih djelatnika, tako i profesora-prireditelja seminara. Bilo je više konkretnih prijedloga za daljnji način pripreme i rada takvih seminara. Predsjednik Povjerenstva dr. Nikola Dogan na kraju seminara je, uime službeno odsutnoga biskupa Srakića, zahvalio svima koji su sudjelovali u seminaru, kao i onima koji su ga organizirali i omogućili njegov rad. Seminar je završen zajedničkom molitvom Večernje.
U tijeku tih dana među sudionicima je provedena anketa o temi sljedećega seminara, a najviše glasova dobila je tema “Kršćanstvo na kraju drugoga tisućljeća”. Referati i koreferati seminara bit će objavljeni u časopisu profesora Teologije u Đakovu “Diacovensia – teološki prilozi”. U radu seminara sudjelovalo je mnogo svećenika: u prijepodnevnom radu seminara u sva tri dana sudjelovalo je njih od 110 do 120, a poslijepodne nešto manje, radi župnih i drugih obveza pastoralnog svećenstva.
Pored osnovne svrhe toga oblika permanentnoga obrazovanja – da svećenici i nakon studija produbljuju teološko znanje i upoznaju se s pastoralnim zadaćama koje stavlja pred njih današnje vrijeme – ti su dani za svećenike bili – kako su mnogi isticali – dragocjena prilika bratskoga svećeničkoga susretanja, dubljega upoznavanja, komuniciranja, rasta u zajedništvu i osvježenja uma i duha za nove korake koje Isus Krist, Crkva – napose mjesna – i sama prezbiterska služba pred njih stavljaju.