Posebno mjesto u ispunjenoj varaždinskoj katedrali imali su ovogodišnji prvopričesnici gradskih župa odjeveni u bijele haljine. Upravo njima na početku svoje propovijedi obratio se biskup Radoš prizivajući sjećanja na nedavni događaj njihove Prve svete pričesti.

Sadržaj Novog Saveza nije upisan na kamene ploče već u čovjekovo srce

U nastavku propovijedi biskup je polazeći od misnih čitanja protumačio ulogu i mjesto saveza, kako u svakodnevnom društvenom životu, tako i u povijesti židovske religije, a zatim i kršćanstva.
Sklapanje saveza između Boga i izraelskog naroda opisanog u naviještenom odlomku knjige Izlaska govori nam o sadržaju tog Saveza zapisanog u Knjizi Saveza, u 10 Božjih zapovijedi, ali i o znaku Saveza, krvi koja je prolivena po žrtveniku i kojim se poškropio narod. Saveznici se u tom činu obvezuju: Bog daje svoju Riječ da će biti stalno s Izabranim narodom, da će podići svoj šator među njima i ići s njima gdje god pođu, da će biti njihov Bog te da će ih utvrditi u njihovom zajedništvu i slozi. Izraelski narod s druge strane obećava: „Sve što je Gospodin rekao izvršit ćemo i poslušat ćemo.“

Povijest izraelskog naroda nakon sklapanja Saveza svjedoči kako je narod puno puta pogazio Savez, svjedoči kako je ljudska riječ slaba riječ, no Bog ostaje vjeran i više puta obnavlja svoj savez s čovjekom. Proroci tada navještaju Novi Savez čiji sadržaj neće biti upisan na kamene ploče već u čovjekovo srce, protumačio je biskup Radoš i dodao: „Bog će poslati svoga Sina, da u Sinu, u Sinovom srcu sklopi Novi Savez s čovjekom“.
Bog je došao među nas, uvijek je s nama i nikad nas ne napušta

U naviještenom ulomku iz Markova evanđelja slušamo o tom događaju sklapanja Novoga Saveza u Isusovoj krvi, nastavio je biskup tumačeći evanđeoski odlomak. Najsvečaniji događaj Izraelskog naroda, Pashalna večera, postaje trenutak sklapanja Novoga Saveza u već poznatim simbolima saveza: kruhu i vinu. Sadržaj tog Novog Saveza je Radosna vijest, Bog je došao među nas, uvijek je s nama i nikad nas ne napušta. Novi Savez nije samo zapečaćen u Isusovoj Krvi čije prolijevanje na Posljednjoj večeri Isus naviješta nego će se Krv Novoga Saveza prolijevati svaki put kada se okupljamo, kada slavimo euharistiju u kojoj Gospodin uvijek iznova sklapa Savez s nama, obnavlja svoju žrtvu za nas i trajno nas podsjeća na naše savezništvo u Njegovom Tijelu i Krvi koje blagujemo.

Što je zadaća onih koji blaguju Isusovo Tijelo i Krv, zapitao se biskup u nastavku propovijedi i pojasnio: „Zadaća je da žive od toga, da Krv Kristova tako poteče kroz njihove vene da Krist živi u njima, da postanemo ono što blagujemo, da postanemo Tijelo Kristovo, Crkva. Nas koji smo udovi njegova Tijela, Crkve, šalje da ono što smo potpisali svojim krštenjem i blagovanjem Tijela i Krvi Kristove da to živimo iz dana u dan. I ne samo na ovome mjestu, nego da očitujemo da smo djeca Božja u svakom trenutku svoga života“.
“Isus ne želi ostati zatvoren u dvorani Posljednje večere. On želi proći ulicama našega grada, u naše obitelji, domove, naša radna mjesta, škole u naše odnose, a nama koji blagujemo Njegovo Tijelo i Krv govori: „Ti si moj saveznik, za tebe sam dao život, ne boj se, želim ići i hoditi s tobom, znam da ti je potrebna hrana na putu, ne možeš sam. Zato sam tu kao Kruh, želim ti dati kruh da možeš živjeti. Ali želim biti i Vino, radost u tvome životu”, rekao je mons. Radoš.

Pokaznicu u tijelovskoj procesiji s Presvetim Oltarskim Sakramentom nosili biskupi Radoš i Mrzljak

Na kraju propovijedi biskup je spomenuo okupljenim vjernicima da će nakon obnove saveza u euharistiji koju sada slave poći ulicama grada kako bi simbolično rekli: Gospodine, Ti nas nosiš svaki dan, ti hraniš naš život, ti hraniš našu vjeru, ti nas želiš poslati u svijet kao svoju djecu da svi osjete kako je dobar Gospodin, kako je Kruh kojega ti daješ kruh koji nas hrani, kako je tvoja Krv vino života, ono koje nas čini radosnima i sretnima. Želimo živjeti novo savezništvo s Tobom, savezništvo u Tvojoj Krvi i u Tvome Tijelu.“
Nakon svete mise formirana je tijelovska procesija u kojoj su pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom nosili biskup Radoš i biskup Mrzljak, a koju su uobičajeno pratili članovi Varaždinske građanske garde uz sudjelovanje mnoštva vjernika. Procesija je prošla ulicama užeg središta Grada: Pavlinskom, Stepinčevom, Habdelićevom, Trgom slobode, Draškovićevom, Franjevačkim trgom, Trgom kralja Tomislava, Pavlinskom ulicom te je završila u katedrali. Procesija je imala dvije postaje: na Trgu slobode i Franjevačkom trgu gdje su uz navještaj Božje Riječi, molitvu, pjesmu i blagoslov s Presvetim vjernici častili i slavili Presveti Oltarski Sakramenat.

Na kraju procesije u Varaždinskoj katedrali biskup Radoš je posebno zahvalio prvopričesnicima, dječjem zboru koji je animirao liturgijsko pjevanje, te župnicima varaždinskih župa koji su sa svojim župljanima došli u katedralnu crkvu proslaviti Svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove.