Tri dana potresne ljubavi

1. Uoči smo Vazmenoga trodnevlja, uronjeni u duhovno ozračje Svetoga tjedna. Od sutra do nedjelje živjet ćemo središnje liturgijske dane koji će ponovno pred nas staviti otajstvo Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća. U svojim homilijama, crkveni se oci često osvrću na te dane, da nas – kako primjećuje sveti Atanazije – uvedu “u to doba koje nas podiže i daje nam upoznati novi početak, dan svete Pashe, kada je Gospodin bio žrtvovan”. Tako on opisuje u svojim uskrsnim poslanicama razdoblje koje proživljavamo (Let. 5,1-2; PG 26,1379).

Sljedeće ćemo nedjelje u vazmenom predslovlju snažno pjevati da je Krist “svojim uskrsnućem obnovio naš život”.

U središtu je toga svetog Trodnevlja “otajstvo bezgranične ljubavi”, to jest otajstvo Krista koji “jer je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio” (Iv 13,1).
To potresno otajstvo ponovno sam izložio svećenicima u Pismu koje sam im, kao i svake godine, uputio prigodom Velikog četvrtka.
Po toj istoj ljubavi pozivam i vas razmišljati kako biste se dostojno pripravili proživjeti završne postaje Isusova zemaljskog života. Sutra ćemo ući u dvoranu Posljednje večere da primimo čudesni dar Euharistije, svećeništva i nove zapovijedi. Na Veliki petak nanovo ćemo proći križnim putem koji vodi na Kalvariju gdje će Krist dovršiti svoju žrtvu. Na Veliku subotu ćemo se u tišini pripraviti za svečano vazmeno bdjenje.

2. “Do kraja ih je ljubio.” Te riječi evanđelista Ivana na osobit način izražavaju i označuju sutrašnje bogoslužje, Velikoga četvrtka, sadržanog u misi posvete ulja ujutro i Večere Gospodnje, koja otvara Sveto trodnevlje.
Euharistija je rječiti znak te potpune ljubavi, slobodne i besplatne, i svakome pruža radost prisutnosti Onoga koji nas, po svom primjeru, čini sposobnima ljubiti “do kraja”.
Ljubav koju Isus predlaže svojim učenicima zahtjevna je. U tom našem susretu ponovno odjekuju riječi evanđelista Mateja: “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt 5,11-12). I danas ljubiti “do kraja” znači biti spremni sučeliti se s mukama i poteškoćama u ime Kristovo. Znači ne plašiti se ni pogrda ni progona, biti spremni “ljubiti svoje neprijatelje i moliti za one koji vas progone” (Mt 5,44). Sve je to dar Krista koji je za svakoga čovjeka prikazao sebe kao žrtvu na oltaru Križa.

3 “Ljubiti do kraja”. Od dvorane Posljednje večere do Golgote: naše razmišljanje vodi nas na Kalvariju gdje razmatramo ljubav koja se potpuno ostvaruje darivanjem života. Križ je jasan znak toga otajstva, ali istodobno, upravo zbog toga postaje znak koji potiče i uznemiruje savjesti. Kada na Veliki petak budemo slavili Gospodinovu muku i sudjelovali u križnome putu, nećemo zaboraviti snagu te ljubavi koja se bezgranično dariva.
U apostolskom sam pismu na završetku Velikoga jubileja godine dvijetisućite napisao: “Razmatranje Kristova lica vodi nas do susreta s najproturječnijim obilježjem njegova otajstva koje izranja u posljednjemu času, u času križa. Otajstvo u otajstvu pred kojim se ljudsko biće mora prostrijeti u klanjanju” (Novo millennio ineunte, 25). Upravo taj nutarnji stav prikladniji je pripremiti nas za proživljavanje spomendana Kristove muke, razapinjanja i smrti.

4. “Ljubio ih je do kraja.” Žrtvovan za nas na križu, Isus uskrsava i postaje prvina novoga stvaranja. Veliku subotu provest ćemo u tihom očekivanju susreta s Uskrslim, promišljajući o riječima apostola Pavla: “Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrsnu treći dan po Pismima” (1 Kor 15,3-4). Tako ćemo se moći bolje pripraviti za svečano vazmeno bdjenje, kad će u srcu noći buknuti blistavo svjetlo uskrsloga Krista.
U tom posljednjem dijelu pokorničkog hoda neka nas prati Marija, Djevica koja je ostala uvijek vjerna uz svoga Sina, osobito u danima Muke. Neka nas ona nauči ljubiti “do kraja” slijedeći stope Isusa koji je svojom smrću i uskrsnućem spasio svijet.