Tribina „Međunarodni društveno-politički i zakonski okviri tzv. prava na pobačaj“

Glavni motiv skupa bio je dati odgovor na nedavne političke zahtjeve nekoliko opozicijskih stranaka da se takozvano „pravo na pobačaj“ uvede u Ustav Republike Hrvatske, te nedovoljna informiranost javnosti i medija glede nacionalnoga i međunarodnog pravnog okvira koji regulira tu temu.

Predsjednik Hrvatske protestantske konferencije Vatroslav Župančić upozorio je okupljene da vjernici ne smiju šutjeti kada u društvu jačaju zahtjevi suprotni životu i kršćanskom nauku. Podsjetio je da su protestantske i Katolička Crkva, svojim pasivnim stavom prema političkim događanjima tridesetih godina u Njemačkoj, posredno postale odgovorne za klizanje u barbarizam koji je uslijedio. Doduše, bilo je i svijetlih primjera otpora, poput biskupa Clemensa Augusta Grafa von Galena i pastora Dietricha Bonhoeffera koji je postao i mučenik za vjeru. U pitanjima očuvanja života Crkve trebaju aktivno surađivati, a vjernici svih denominacija zajedno djelovati, zaključio je Župančić.

Saborski zastupnik dr. sc. Stjepo Bartulica, rodom iz SAD-a, pojasnio je što se dogodilo u Americi nakon što je Vrhovni sud ove godine ukinuo presudu Roe vs. Wade kojom je na saveznoj razini pobačaj u SAD-u pedeset godina bio legalan. Bartulica je pojasnio da je pobačaj bio legalan, unatoč činjenici da je većina građana SAD-a bila protiv toga. Dodao je da je najnovija odluka Vrhovnog suda rezultat zajedničkog djelovanja Crkava, političara i svih drugih društvenih aktera koji se zalažu za očuvanje života.

Naglasio je da zagovaratelji pobačaja ne raspolažu argumentima koji bi mogli opravdati pobačaj te da tzv. pravo na pobačaj ne egzistira kao ljudsko pravo već da se ono – neosnovano – izvodi iz prava na privatnost. Trenutno ozračje u hrvatskom društvu ocijenio je mnogo boljim nego kod predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti koji nisu spremni donijeti adekvatan Zakon koji bi odražavao demokratsku volju većine građana.

Gošća iz Beča Sonja Horswell predstavila je inicijativu „Save one Europe“, kojom se nastoji pomoći ženama i obiteljima koji su prošli kroz traumu pobačaja. Spomenula je da se u taj projekt u kratkom roku uključilo nekoliko pro-life inicijativa širom Europe, predstavila pro-life pokret u Austriji, dokumentarni film „Let us talk“ te je pozvala nazočne na globalni summit inicijative koji se od 13. do 15. listopada održava na Bledu.

Mislav Barišić iz Svjetskog saveza mladih Hrvatska upoznao je prisutne s europskim politikama glede pitanja legislative pitanja o pobačaju. Spomenuo je i razne konvencije poput Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda (1989.). Tom je Konvencijom svakom djetetu priznato prirođeno pravo na život. Naime, Konvencija izrijekom navodi da su djetetu zbog njegove tjelesne i mentalne nezrelosti potrebni posebna zaštita i skrb, uključujući odgovarajuću pravnu zaštitu prije i nakon rođenja.

Podsjetio je da neke zemlje, poput Njemačke, imaju zakon kojim je pobačaj de iure proglašen nezakonitim (iako se u praksi ne kažnjava ukoliko trudnica prođe obavezno savjetovanje prije zakazanog termina), dok Hrvatska, premda članica EU-a, još uvijek nema adekvatnu zakonsku regulativu.

Predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj Martina Lukić naglasila je da je zakon koji regulira pobačaj u Hrvatskoj naslijeđen još iz doba komunizma, zbog čega u demokratskom društvu egzistira nedemokratski zakon donesen u jednopartijskom političkom sustavu. Ovaj zakon je na snazi, usprkos činjenici da je hrvatski Ustav iz 1990., donijet nakon demokratskih promjena, u svojoj osnovi pro-life. Naime, Ustav u članku 21. izričito propisuje da svako ljudsko biće ima pravo na život.

Paradoksalno je da je Ustavni sud 2017. donio odluku da postojeći Zakon ipak nije neustavan, uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića, dijelove čijeg obrazloženja je Lukić citirala. Napomenula je da, unatoč postojećem zakonu o pobačaju, a koji nerođenom djetetu negira pravo na život, neki drugi zakoni u RH nerođenom djetetu osiguravaju određena imovinska i moralna prava.

Primjerice, Zakon o obveznim odnosima propisuje da se smatra da je začeto dijete rođeno, kadgod se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi živo. Zakon o nasljeđivanju omogućuje nerođenom djetetu nasljeđivanje imovine, ako se rodi živo. Dakle, apsurd je da nerođeno dijete ima pravo naslijediti imovinu, ali ne i pravo roditi se. Također je podsjetila da Kazneni zakon strože kažnjava ubojstvo trudnice, čime se potvrđuje da se ipak radi o dva izgubljena života – životu žene i životu nerođenog djeteta.

Predsjednik udruge „Hrvatska za život“ te pokretač inicijative „40 dana za život“ u Hrvatskoj Ante Čaljkušić spomenuo je da je kroz inicijativu molitve i bdijenja ispred bolnica spašeno mnogo djece, od kojih sada neka već pohađaju školu, dodavši da su u samu inicijativu uključene tisuće volontera – većinom mladih ljudi. Kritizirao je i one koji se nazivaju kršćanima, a zauzimaju pasivan stav prema tom pitanju ili čak podržavaju pobačaj. Inicijativa „40 dana za život“ sve se više širi u Hrvatskoj te je Čaljkušić najavio buduće akcije.