Na tribini su sudjelovali bibličar i umirovljeni profesor Ilija Čabraja, crkveni pravnik i kancelar Riječke nadbiskupije Goran Casalonga te autor knjige Petar Radelj, dok je moderator susreta bio Željko Bistrović.

Bibličar Čabraja rekao je kako u potpunosti podržava mišljenje i osvrt zagrebačkog pomoćnog biskupa Ivana Šaška o novom prijevodu Biblije, upozorivši da se u javnosti stvara pogrešan dojam kako je riječ o prvom cjelovitom katoličkom prijevodu Svetoga pisma koji je preveden izravno s izvornika – hebrejskoga, aramejskog i grčkog, što prema njegovim riječima ne odgovara istini. Naglasio je kako ovaj prijevod nije mjerodavan za liturgiju, katehezu i pastoral te smatra problematičnim što se u javnosti predstavlja kao „nova katolička Biblija”.

Dr. Čabraja je kritički analizirao jezični pristup novom prijevodu, tvrdeći da pojednostavljivanje jezika i izbjegavanje tradicionalnih glagolskih oblika osiromašuje teološku, književnu i poetsku snagu biblijskog teksta. Kao primjer naveo je usporedbe između postojećih prijevoda i novoga izdanja, zaključujući kako novi tekst često nije „ni točniji, ni razumljiviji, ni vjerniji izvorniku”.

Istaknuo je kako mogu postojati različiti prijevodi Biblije, uključujući ekumenske i studijske, ali da ne vidi potrebu inzistiranja na tome da se ovaj prijevod predstavlja kao novi katolički prijevod. Posebno zabrinjavajućim ocijenio je namjeru da bi se isti prijevod, samo bez deuterokanonskih knjiga, trebao objaviti i u izdanju za protestantske zajednice, upozorivši kako se stvara dojam pokušaja da prijevod ugodi svima, kao da među denominacijama i njihovim biblijskim tekstovima ne postoje nikakve doktrinarne razlike i naglasci.

Kancelar Riječke nadbiskupije Goran Casalonga istaknuo je kako novi prijevod Biblije predstavlja vrijedan i zahtjevan pothvat na kojem se radilo više od dvadeset godina, ali i kako nijedan prijevod nije iznad opravdane stručne, jezične i teološke kritike. Posebno se osvrnuo na pitanje sinodalnosti i uloge laika u Crkvi, predstavljajući Petra Radelja kao primjer angažiranoga vjernika koji argumentirano i odgovorno sudjeluje u crkvenom dijalogu.

Casalonga je pritom posebno naglasio pastoralni pristup riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, ističući kako riječka Crkva posljednjih godina nastoji biti prostor otvorenoga dijaloga, slušanja i susreta različitih mišljenja. Kazao je kako nadbiskup Uzinić u više navrata upozorava na opasnost klerikalizma i zatvorenosti te promiče sinodalni model Crkve u kojem i laici imaju pravo i odgovornost sudjelovati u promišljanju važnih pitanja crkvenoga života. Posebno je istaknuo kako nadbiskup Uzinić često govori o Crkvi koja sluša, koja se ne boji priznati vlastite slabosti i koja ne nastupa kao zatvoreni sustav gotovih odgovora, nego kao zajednica koja zajedno razlučuje i traži istinu u svjetlu Evanđelja.

Prema njegovim riječima, nadbiskup Uzinić svojim pristupom pokazuje da sinodalnost nije samo administrativni ili organizacijski model, nego prije svega duhovni stav poniznosti, međusobnog slušanja i zajedničke odgovornosti cijeloga Božjeg naroda.

Govoreći o važnosti odgovornosti u prenošenju vjere, Casalonga je podsjetio i na primjer tzv. Nizozemskog katekizma iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, koji je zbog određenih odstupanja od crkvenoga nauka morao biti naknadno korigiran i dopunjavan. Istaknuo je kako taj primjer pokazuje da Crkva poznaje mogućnost ispravljanja i revizije kada se pojave ozbiljna pitanja vezana uz očuvanje cjelovitosti vjere i autentičnosti crkvenoga nauka.

Naglasio je kako Crkva kroz povijest uvijek bdije nad autentičnošću prijevoda Svetoga pisma jer su mnoge hereze i različiti reformacijski pokreti pokušavali svoja učenja opravdati reinterpretacijom ili prilagodbom biblijskih tekstova. Upozorio je kako i najmanje jezične nijanse mogu imati veliku teološku važnost te da promjena pojedinih izraza ili glagolskih oblika može utjecati ne samo na stil nego i na dogmatski naglasak samoga teksta.

Govoreći o knjizi Petra Radelja, Casalonga je istaknuo kako autor otvara legitimna pitanja o tome mogu li određeni prijevodni zahvati ublažiti ili promijeniti tradicionalne katoličke naglaske o vjeri, djelima, opravdanju ili pojedinim elementima katoličke mariologije. Naglasio je kako cilj autentičnog prijevoda mora biti očuvanje izvornog smisla biblijskog teksta, a ne njegovo prilagođavanje unaprijed postavljenim ideološkim ili teološkim preferencijama.

Podsjetio je pritom na važnost crkvenih procedura poput oznaka nihil obstat i imprimatur te upozorio kako pridjev „katolički” nosi ozbiljnu odgovornost i podrazumijeva usklađenost prijevoda s katoličkim naukom i crkvenom predajom.

Autor knjige Petar Radelj u svome je obraćanju postavio pitanje gdje je eventualno došlo do propusta: u radu prevoditelja, stručnih recenzenata, cenzora ili drugih instanci koje su trebale osigurati doktrinarnu i tekstualnu ispravnost izdanja. Naglasio je kako ekumensko izdanje Biblije nikada ne može u potpunosti zadovoljiti doktrinarne zahtjeve svih kršćanskih konfesija, dok su kriteriji da neko izdanje bude doista katoličko vrlo jasni. Naglasio je kako smatra problematičnim što se ovaj prijevod već koristi u katoličkoj katehezi i pastoralu iako za to nema potrebno odobrenje.