Za ovu prigodu iz Poljske su donesene relikvije sv. Ivana Pavla II. koje župi ostaju za trajno štovanje. Slavlje je počelo pred pragom nove crkve Sv. Ivana Pavla II. gdje je glavni nadzorni inženjer Dalibor Kasalo predao nadbiskupu Barišiću uporabnu dozvolu za crkvu i pastoralni centar. Zatim je župnik don Stipan Bodrožić otvorio vrata crkve. Obred se potom nastavio u crkvi kod krstionice gdje je nadbiskup blagoslovio vodu te njome poškropio stijene i oltar nove crkve te narod u znak pokore i u spomen krštenja.

Nakon što je evanđelje navijestio don Josip Dukić, koji je okupljenim vjernicima i tumačio obred posvete crkve, nadbiskup Barišić izrekao je prigodnu homiliju. „Obradovah se kad mi rekoše hajdemo u Dom Gospodnji! Riječi su to starozavjetnog pisca koje su vezane uz blagoslov i izgradnju starozavjetnog hrama. Čitamo da su tadašnji vjernici suze lijevali zbog ljepote hrama koji je vidljivi znak njihovog identiteta i kulture, te zbog onoga što će se događati u tom hramu. Te iste riječi mogu se primijeniti i pri posveti ovog Božjeg hrama – njegove crkve“, kazao je nadbiskup tumačeći da riječ ‘crkva’ dolazi od grčkih riječi ‘ek-kalein’ što znači ‘sazvati’. Stoga ‘ekklesia’ – crkva – znači okupljeni, sabrani, i odnosi se prvotno na zajedništvo osoba, a potom i na mjesto gdje se ta zajednica okuplja. „Crkva je mjesto susreta Gospodina s nama, a u središtu je oltar – mistični prozor prema Nebu. On simbolizira Krista koji dolazi među nas. Na oltaru je žarište ljubavi i one iste žrtve koju je Gospodin na križu za nas učinio. Isti se gest ponavlja u našim crkvama, na našim oltarima. U ovu dimenziju svoje veličine i blizine Krist nas želi uključiti, povezati sa sobom i pročistiti kako bi mogli biti svjedoci te njegove ljubavi i kako bi ga mogli prepoznati i izvan crkve, u našim bližnjima“, naglasio je nadbiskup i nadodao kako je svaka crkva posvećena samo jednomu – Kristu Gospodinu, no da svece izabiremo kao uzore i primjere povezanosti zemaljskog života i života u punini nebeske dimenzije.

Približivši vjernicima povijesni mozaik župe Gospe od Anđela, mons. Barišić govorio je o povezanosti svetog pape Ivana Pavla II. s hrvatskim narodom prisjetivši se njegovih dolazaka među nas, a posebno onoga 4. listopada 1998. kad je sletio upravo iznad ovog prostora i već ga tada blagoslovio svojom prisutnošću. „Volio je naš narod, trpio je i nadao se s nama te možemo slobodno reći da je jedan od duhovnih otaca naše Domovine i slobode. Vjerujem da nas i sada, iz punine vječnosti, blagoslivlja i zagovara za nas. Izabrali smo ga za naslovnika ove crkve jer je tako snažno, riječima i životom, ispovjedio vjeru u Krista koji je po njemu rastao u srcima ljudi“, istaknuo je nadbiskup i homiliju završio parafrazirajući njegove riječi ‘Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio’ rekavši „Župna zajednico Gospe od Anđela u Trogiru, po zagovoru i primjeru sv. Ivana Pavla II., Bog vas blagoslovio“.

Po završetku homilije i ispovijesti vjere otpjevane su Litanije svetih te je uslijedila posvetna molitva koju prema zajedničkoj predaji Istoka i Zapada moli biskup, a kojom se ističe odluka da se crkva zauvijek predaje Gospodinu uz molitvu za njegov blagoslov. Potom je nadbiskup izlio svetu krizmu na sredinu oltara i na njegova četiri ugla te je pomazao oltar i stijene crkve znamenujući četiri križa. Na oltar je zatim doneseno žarište za paljenje tamjana nakon čega se kadio oltar, stijene crkve i narod. Vjernici su prinijeli oltarnik te svijeće i cvijeće, a nadbiskup Barišić je župniku don Nikoli Bodrožiću predao upaljenu svijeću kojom je on pripalio svijeće kod oltara. Potom su upaljena i sva svjetla u crkvi. Uslijedilo je euharistijsko bogoslužje, a vjernici su na oltar prinijeli darove za slavljenje Gospodnje žrtve.

Nakon popričesne molitve, Presveti Oltarski Sakrament je u ophodu odnesen u svetohranište. Nadbiskup je položio posudu u svetohranište čija su vrata ostala otvorena te pokadio Presveti Sakrament. Nakon molitve u šutnji, zatvorila su se vrata svetohraništa i upalila svjetiljku koja će trajno gorjeti pred Presvetim Sakramentom.

Pred kraj misnog slavlja prigodnu riječ uputio je župnik don Stipan Bodrožić koji je izrazio uvjerenje „da nas danas na poseban način s neba gleda i zahvalno blagoslivlja ljubitelj hrvatskoga naroda i cijele Katoličke Crkve, veliki i moćni svetac našeg vremena sv. Ivan Pavao II.“. „Nakon mnoštva prepreka i poteškoća, problema i neugodnosti koje smo prošli u posljednjih tridesetak godina dok smo se borili i molili, tražili i pokušavali na sve načine naći prikladni prostor za novu crkvu i pastoralni centar, možemo sa sv. Pavlom promišljati ‘Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao’. Zato smo danas pozvani uskliknuti s psalmistom ‘Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim’“, rekao je župnik. Zahvalio je Splitsko-makarskoj nadbiskupiji koja je iznijela najveći teret gradnje i njenim suradnicima, Splitsko-dalmatinskoj županiji, Općini Okrug, Zračnoj luci, benediktinkama, svećenicima i brojnim dobročiniteljima koji su sudjelovali u gradnji, svih župljanima, suradnicima i svima koji su na bilo koji način pridonijeli slavlju. Posebnu zahvalu iskazao je nadbiskupu Barišiću kojemu je, uime svih župljana, poklonio sliku sv. Ivana Pavla II. splitske slikarice Karin Grenc. Na sve je zazvao zagovor sv. Ivana Pavla II. kako bi i dalje mogli dobrotom svjedočiti Božju blizinu i ljubav u svojim životima.

Okupljenima se obratio i generalni vikar mons. Miroslav Vidović koji je zahvalio župniku i svim župljanima za ustrajnu molitvu, strpljivost i suradnju kako bi se uspješno privela kraju gradnja ove crkve, ali i pastoralnog centra i dječjeg vrtića koji je u nastajanju. „Danas stavljamo jednu točku i počinjemo pisati novo poglavlje u knjizi bogate povijesti ove župe. To ne znači da opet neće biti poteškoća, ali barem ćemo znati da je ovo mjesto gdje se dijeli radost i nada, žalost i tjeskoba i gdje sve to zajedno prinosimo Bogu“, rekao je mons. Vidović. Zahvalu je uputio i nadbiskupu Barišiću, predstavnicima svih institucija koji su potpomogli ovaj veliki projekt, arhitektu Dariju Gabriću, Zlatku Biliću i Daliboru Kasalu, glavnim izvođačima radova Zdravku i Anđelku Škarićiću iz poduzeća Svod d.o.o., podizvođačima Ivanu Milardoviću (AC-projekt d.o.o.), Ivanu Majceu (Brass d.o.o.), Ivici Jelaviću (Građevinski obrt „Jelavić“), Anti Poliću (Polić gradnja i keramika d.o.o.), Anti Hrgi (Izodal d.o.o.), Jakiju Jakšiću (Stine), Marijanu Bučeviću (Hitrost j.d.o.o.) te nadzorima Juraju Hrgi i Anti Kovačeviću, svim radnicima i svima onima koji su ovu gradnju potpomagali i pratili.

Nadbiskup Barišić i župnik don Stipan Bodrožić potpisali su povelju o posveti crkve, a potom je uslijedio himan „Tebe Boga hvalimo“.

„Ova je crkva sinodalna. Prisutan je zajednički hod institucija i osoba. Tu je zajedništvo molitava, želja, osobnih doprinosa i rada. Doista, može se reći da je ovo plod one sinodalnosti koju nam je svjedočio sv. Ivan Pavao II. Neka ovaj dan i ovo zdanje bude poticaj za veće zajedništvo, za jače sudjelovanje i prisutnost u župnoj zajednici te hrabrije i šire poslanje. Ovaj lijepi kompleks uljepšao je ovaj kraj, ali na srcu mi je da i mi budemo još ljepša i bolja Crkva“, zaželio je nadbiskup i udijelio svoj blagoslov.

Splitski nadbiskup i metropolit mons. Frane Franić 20. veljače 1971. godine osniva izloženu kapelaniju Gospe od Anđela Trogir – Travarica, a prvi kapelan bio je don Ilija Vuletić koji je pastoralni rad započeo redovitim održavanjem misa u crkvi Gospe od Anđela. Nadbiskup Franić 29. prosinca 1973. godine donosi odluku o osnivanju nove župe Gospe od Anđela koja počinje svoje djelovanje od 1. siječnja 1974. godine, a prvi župnik je don Ilija Vuletić. Već od početka postojanja župe osjećala se potreba za većom crkvom jer je crkva Gospe od Anđela, izgrađena u 15. stoljeću, već od osnutka župe premalena za župne potrebe, broj župljana stalno se povećavao, a k tome, uz samostalnost i demokraciju koja je otvorila slobodne mogućnosti potpunijeg pastoralnog djelovanja, javila se potreba i za prikladnim pastoralnim centrom. Župnici don Ante Vrbatović te kasnije don Vlado Strikić su na različite načine pristupali ovom problemu tražeći konkretna i moguća rješenja. Za ovu ideju i njezinu realizaciju posebnu brigu i trud uložio je sadašnji župnik don Stipan Bodrožić. Od 2002. godine, u želji da se pronađe prikladna lokacija za novu crkvu i pastoralni centar započinje razgovore s predstavnicima grada Trogira, a 2004. župa dobiva pozitivno rješenje o dodjeli zemljišta na predjelu Brig. Dana 22. listopada 2016. godine, na blagdan sv. Ivana Pavla II., splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić na gradilištu nove crkve i pastoralnog centra Ivan Pavao II. svečano blagoslivlja kamen temeljac i novo gradilište crkve. Blagoslov crkve bio je 23. studenoga 2019. te, iako tada nije bila u potpunosti opremljena, župljani su počeli slaviti mise u novoj crkvi, a djeca i mladi su na sve svoje župne aktivnosti dolazili u pastoralni centar. Posveta crkve je, zbog pandemije koronvirusom i epidemioloških mjera, tri put odgađana.