Kako nam i tumači o. Jeremy Driscoll, OSB u svojoj knjizi „Što se događa u Misi?“ svećenik u tom trenutku „autoritativnim glasom, ali također pun uzbuđenja i ljubavi prema onome što će se dogoditi, zapovijeda svom narodu: „Podignite svoja srca“. Na latinskom Sursum corda – ova je fraza poput krika, doslovno: „Gore srca!“. A Krist, glava, govori svom tijelu kamo ide i da ide brzo, zato se potrebno probuditi i ići dalje. Idemo u nebo, gdje Krist sjedi zdesna Ocu. Sve što će se dogoditi tamo se događa.

Kao odgovor na to, tijelo kaže svojoj glavi: „Imamo kod Gospodina“; to jest, naša su srca tamo gdje si rekao da trebaju biti. Znamo zašto nas zoveš i upravo to želimo biti s tobom. Uistinu, ovaj poziv uvodi nas u cjelokupnost Kristova uskrsnuća, u Njegov sada, gdje su sadašnjost i prošlost sada prisutni, tako da već sada možemo biti na onom mjestu koje je za nas namijenjeno za cijelu vječnost.

Imati srca na vrhu udaljava nas od bolova svakodnevnih briga, upravo zato što to možemo postići u perspektivi koja nam omogućava vidjeti krajnje značenje čak i njih. Pokoravamo se apostolovoj naredbi kada kaže: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi“ (Kol 3, 1-4).

U frazi „život je vaš skriven s Kristom u Bogu“ trebali bismo još jednom prepoznati kršćansko značenje te, kao što smo vidjeli, sasvim posebne riječi, otajstvo. Uvijek nosi osjećaj nečeg skrivenog, ali sada i otkrivenog očima vjere. Kad srce postavimo visoko, vidimo da je nešto konkretno u našem životu skriveno s Kristom u Bogu. Odnosno, mi smo već na nebu gdje Krist sjedi zdesna Bogu. Tijekom ove liturgije „Krist, naš život, pojavljuje se“ u sakramentalnim oblicima i vidjet ćemo da „ćemo se s njim pojaviti u slavi“. Ukratko, ono što se događa u misi je da mi izrazimo u sakramentalnom obliku, konačno i definitivno Kristovo očitovanje, koje će obuhvatiti sve članove njegova tijela, sada skrivenog u Njemu. Ta je budućnost već prisutna u onima koji, slušajući Kristov poziv, visoko podižu svoja srca“.

Kretnja podizanja u logu postignuta je otvorenim konturama srca, ali isto tako i narančastim linijama koje daje obrise naših srca, ali su isto tako i simbol srdaca koja kucaju.

Narančasta linija koja je spojena s križem, usmjerena je prema gore, ali isto tako upućuje nas i prema Kristovom križu koji povezuje Boga i čovjeka, nebesko i zemaljsko. Isti spoj nalazimo i na oltaru, u daru Euharistije – jer tu se naša srca na najizvrsniji način podižu prema gore i preuzimaju otkucaje Kristova probodena srca na križu. Taj pak pokret na logu prikazan je narančastom linijom na desnoj strani koja svoj početak ima u Kristovom križu. Također, gledajući narančaste linije zajedno, primjećuje se kako nas jedna usmjerava prema gore, a druga dolje čime se postiže kretnja gore opisana.

Križ nas podsjeća na Kristov trenutak žrtve i umiranja na križu te je ujedno i simbol Njegova otvorena (probodena) srca. Samim time ono što je prvom čovjeku bilo zatvoreno, Krist svojom mukom, smrću i uskrsnućem ponovno otvara, a to je u logu prikazano na način da u svom podnožju križ ostaje otvoren. Oblik križa preuzet je s prsnog križa bjelovarskog biskupa Vjekoslava, a rad je p. Marka Rupnika DI. Zgodno je u ovom kontekstu i napomenuti kako bi biskup, dok bi stavljao prsni križ na sebe molio da u svojim mislima uvijek ima Kristovu žrtvu, ali i pobjedu mučenika (nekada su se u pektoralu nalazile relikvije svetih mučenika). Uz već ranije opisanu simboliku narančastih linija, one su ovdje i kako bi orisale još jedno srce – ono Blažene Djevice Marije. Ispod njenog srca raslo je Isusovo, a zajedno s Isusovim srcem bilo je ranjeno i njezino ispod križa.

Iako se činilo da je u trenutku Isusova umiranja na križu sve stalo, bio je to trenutak uzdignuća, odnosno uskrsnuća. Zato i s pravom na svećenikov poziv “Gore srca”, izgovaramo: “Imamo kod Gospodina”.

Srce je prikazano s dvije crvene linije kako bi se pomoću njih istaknule dvije zapovijedi ljubavi: prema Gospodinu i bližnjemu, a također to nas upućuje i na geslo koje je utkano u grb Bjelovarsko-križevačke biskupije u kojoj će se ovaj Susret hrvatske katoličke mladeži održati.

To srce je, kao i cijeli logo, otvoreno, čime se želi pokazati da vjernička srca nisu ona koja su zatvorena već otvorena i to za primiti ljubav i dati ljubav kako bi oko sebe širila Kristov miomiris, odnosno toplinu i miris Kruha koji se lomi i daje za život svijeta.

U podnožju loga nalazi se natpis u tamno sivoj boji „Gore srca – SHKM 2022 – Bjelovar“. Siva boja simbol je ognjišta, a ognjište je ono oko kojega se rado okuplja obitelj. Samim time ono je onda i simbol zajedništva i Crkve koja će na poseban način biti okupljena oko Krista na susretu hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru i koja će na tom susretu na poseban način biti pozvana uzdići svoja srca prema Gospodinu.

Autor: vlč. Tomislav Hačko