Biskup Košić misu je predslavio u zajedništvu s biskupskim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, ekonomom mons. Zdravkom Novakom, domaćim župnikom vlč. Krešimirom Bulićem i svećenicima Sisačko-katedralnog dekanata.

Na početku homilije biskup je iznio svjedočanstvo o bl. kardinalu Stepincu koje je zapisao Lovro Matasović, 1992. u Zagrebu, koji mu je od 1942. svaki dan ministrirao na misi koju je slavio u privatnoj kapeli, a na blagdane u katedrali. Biskup je ustvrdio da se iz tog svjedočanstva vidi nekoliko važnih istina: nadbiskup Alojzije Stepinac bio je veoma odan i pobožan prema Blaženoj Djevici Mariji, kojoj je redovito pješice hodočastio na Mariju Bistricu. Narod je veoma volio svog nadbiskupa i tako mu uzvraćao ljubav koju je on pokazivao prema običnim ljudima s kojima se rado susretao. Propovijedao je o čovjekovom dostojanstvu i bio protiv svakog rasizma i podjele ljudi na narodne i vjerske razlike. Spašavao je sve ugrožene i osuđene na smrt, bez obzira na vjeru, narodnost ili rasu. Ljubio je svoju Domovinu, i to onu koju je imao, nije ju napustio ni kad mu je to bilo ponuđeno jer je želio ostati sa svojim narodom koji trpi.

Mons. Košić poručio je i da se želja se Lovre Matasovića i tolikih hrvatskih vjernika, da ga Crkva uzvisi na čast oltara, djelomično ispunila kada je papa Ivan Pavao II. 1998. proglasio Alojzija Stepinca blaženim. Podsjetio je na riječi svetog pape Ivana Pavla II. izrečene u Mariji Bistrici: „Prepuni smo danas radosti u zajedničkom zahvaljivanju Bogu za novi plod svetosti što ga hrvatska zemlja pruža Crkvi u osobi mučenika Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Svete Rimske Crkve.“ Dodao je i da se još moramo moliti i nadati da će što prije biti proglašen i svetim.“

Govoreći o naviještenoj Riječi Božjoj, istaknuo je da ona uči da bezbožnici misle da je stradanje pravednika kazna za njihove grijehe, ali ne znaju, što znaju oni koji vjeruju, da će pravednika Bog spasiti i uzvisiti. „To i mi trebamo znati i vjerovati o bl. Alojziju Stepincu, tom velikom pravedniku i našem zagovorniku. Čitanje knjige Mudrosti (Mudr 3, 1 – 9) završava lijepim zaključkom da će pravednici koji trpe biti nagrađeni tako što će suditi pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat nad njima uvijeke. Pravednicima se doduše sudi, ali oni su ti koji – po Božjoj volji – drugima trebaju suditi. Stoga će se svaki koji sudi pravedniku naći na sudu Božjem jer će mu sam Bog suditi po onome kojeg je taj sudac krivo, nevino osudio. Sveti Pavao pak u drugoj poslanici Korinćanima poučava nas sve kada kaže: Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša (2 Kor 1,3 – 5). Patnje pravednika su često doista velike, kako bi sv. Pavao rekao, obilate, ali je razmjerno isto tako velika tj. obilata i utjeha. Što su to bile patnje nanesene bl. Alojziju? Optužbe koje su bile izmišljene, osuda bez dokaza, nasilno prisiljavanje ljudi, osobito u javnosti, da se ograde od Nadbiskupa, i da čak traže njegovu smrtnu kaznu! Bilo je puno onih koji to nisu htjeli, a zato su sami završili u zatvoru. Kao primjer samo navodim službenicu Božju Maricu Stanković i književnicu Sidu Košutić. Prva je bila zbog odbijanja da osudi nevinog nadbiskupa bačena u zatvor, a drugoj je oduzet posao učiteljice i morala je živjeti bez posla, brinući se sama za sebe ali bez ikakvih prihoda“, rekao je predslavitelj.Iznio je još svjedočanstvo župnika u Lepoglavi Matije Repića o vjernici koja je završila u zatvoru jer je izjavila da Stepinac nije ništa kriv.

Okupljenima je poručio i da su se okupili ne samo da bi se divili svetom blaženiku Alojziju, nego i da bi od njega učili. „On nas poučava kako ne smijemo zaboraviti vječnost; on nam govori kako smo dužni čuvati svoju vjeru u Boga i samo u Kristu nalaziti snagu i životni oslonac; on nas svojim primjerom potiče da gajimo pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i da joj neprestano iskazujemo svoju djetinju odanost. Svojom žrtvom on je potvrdio svoju životnu borbu: u nesklona vremena stajao je hrabro na braniku dostojanstva svakoga čovjeka, spašavajući svakoga koji je bio progonjen i u životnoj opasnosti. Ne bojmo se, braćo i sestre, hrabro zastupati istinu i pravednost. A to je danas gotovo ne samo rijetko nego i nemoguće susresti. Kao da se ljudi toliko boje za sebe da su postali neosjetljivi na laži i nepravde. A to mene neobično zadivljuje kod našeg svetog Blaženika. No, jedno je samo se diviti, a drugo je pokušati ga i nasljedovati… pa ipak trebamo se i mi upustiti u tu borbu, i ne bojati se“, zaključio je sisački biskup.

Nakon popričesne molitve biskupu je za dolazak kao i za poruku o bl. Alojziju Stepincu, zahvalio preč. Bulić. Pjevanje je predvodio Župni mješoviti zbor. Misi je prethodila trodnevna duhovna priprava koju je predvodio fra Ante Barišić.