U Đakovu otkrivena spomen-ploča Klaudiji Boellein

Đakovo, (IKA/BTU) – Spomen-ploča redovnici Majci Klaudiji Boellein otkrivena je u nedjelju 5. listopada na rodnoj kući u Đakovu u Ulici Stjepana Radića 4. Toga je dana u Đakovo pristigla skupina vjernika iz Varaždina i uršulinki na čelu s voditeljicom štovanja Majke Klaudije s. Klaudijom Đuran. Na misi u đakovačkoj katedrali sudjelovali su hodočasnici iz Varaždina i Vinkovaca, a pjevanje je predvodio katedralni zbor. Na kraju mise s. Klaudija Đuran je održala kratko predavanje o Majci Klaudiji. Nakon toga je na rodnoj kući Majke Klaudije otkrila spomen-ploču koja je potom blagoslovljena.

Svečanosti otkrivanja ploče prethodila je u Đakovu trodnevnica u sklopu listopadskih pobožnosti. Propovjednici su upoznali vjernike s životom i djelovanjem Majke Klaudije. Prvu je večer misno slavlje predvodio i propovijedao dr. Ivan Zirdum, drugu Tomislav Ćorluka, župnik župe Svi Sveti, a treću župni vikar Josip Vrančić. Župa je prigodom ovoga događaja izdala i brošuricu “Jerina Boellein – Majka Klaudija – ponos Đakova i domovine Hrvatske”.
Majka Klaudija, krsnim imenom Jerina Matilda, rođena je u Đakovu 17. siječnja 1875. Obitelj Boellein pobjegla je pred Francuskom revolucijom u Češku iz koje je stigla u Đakovo. Pohrvatila se i Jerin je djed Dragutin bio upravitelj biskupskih imanja u doba biskupa Strossmayera. Djed Dragutin i otac Janko osnovali su u Đakovu pjevačko društvo “Sklad”, treće u Hrvatskoj. Jerinina je majka bila iz obitelji Hrvat, a djed Mirko Hrvat, mađaron, bio je predsjednik Hrvatskog sabora (1883-1893). Jerina je odrasla uz pobožnost djeda Dragutina, a nakon rane smrti oca, obitelj odlazi u Zagreb, gdje se majka, udovica, ponovno udala. Jerina je kod sestara sv. Križa u Đakovu završila prva tri razreda osnovne škole. U Zagrebu je kod sestara milosrdnica završila osnovnu školu i primila prvu pričest. Tu je završila i srednju školu. Bila je vrlo obrazovana i nadarena. Očuh je bio premješten u Budimpeštu. Tu Jerina odlučuje stupiti u uršulinski samostan u Varaždinu. Bježi od kuće i 1904. ulazi u samostan. Zavjete polaže 1906. i u školi predaje glazbeni odgoj i njemački jezik. Učenice su je voljele, a na sve je širila posebno ozračje mira. Godine 1929. prikazuje se kao žrtva za obraćenje Rusije. Na glasu svetosti umire u Varaždinu, 3. veljače 1952.