Među ostalim uglednim gostima, u pratnji veleposlanice Georgieve bili su članovi bugarskog Veleposlanstva, doc. dr. sc. Mira Markova, dekanica Fakulteta povijesti Sveučilišta u Sofiji te glazbenici iz Zaklade „Boris Christoff“.

U pratnji pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog Ivana Ćurića predstavnici bugarskog naroda u popodnevnim su satima položili vijence na grobu biskupa Strossmayera u kripti katedrale, nakon čega je veleposlanica sunarodnjacima kratko progovorila o biskupu Strossmayeru kao velikanu koji je dao izniman doprinos preporodu Bugarske.

Potom je goste u Crvenom salonu Nadbiskupskog doma primio nadbiskup Đuro Hranić, a pridružio se i nadbiskup u miru Marin Srakić. Ondje je vođen razgovor o aktivnostima i nastavku suradnje u cilju osnaživanja i produbljivanja veza između dva naroda.

Koncert operne i sakralne glazbe u đakovačkoj katedrali 

Središnji dio susreta odvijao se u večernjim satima u đakovačkoj katedrali-bazilici, gdje su glazbenici iz Zaklade „Boris Christoff“: Boyko Tzvetanov – tenor, Stoyan Bonchev – bas te Alexander Zografov – klavir, održali koncert operne i sakralne glazbe.

Prije koncerta okupljene u katedrali pozdravio je nadbiskup Hranić. Podsjetio je na kalvariju koju je 60-ih godina 19. stoljeća prolazio bugarski narod te kako je u to vrijeme biskup Josip Juraj Strossmayer, sagledavajući stvarnost hrvatskoga i drugih slavenskih naroda unutar Austro-Ugarske Monarhije, razmišljao o unutarnjoj transformaciji monarhije u konfederaciju, o potrebi kulturnog i znanstvenog uzdizanja slavenskih naroda unutar monarhije i o snaženju njihove inteligencije koja će zastupati njihova prava i interese. Zagreb je vidio kao pandan Beču i Pešti te kao kulturno i znanstveno središte Slavena unutar monarhije, koje će hrvatskom i drugim južnim slavenskim narodima, a među njima i Bugarima, prema kojima je gajio osobite simpatije, biti odskočna daska prema zapadu Europe.

Govoreći o osnivanju Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, biskup Strossmayer u prosincu 1860. godine kaže: „Tomu kolu mogli bi se približiti i radini Bugari. Taj narod, jak do pet milijuna, već i stoga zaslužuje svu našu pozornost, što je on nekada upravo na književnom području prednjačio ne samo južnim, nego i sjevernim Slavenima; pa u novije također doba pokazuje, da nije u njemu utrnuo duh sv. Ćirila i Metoda, svetog Klementa, Ivana egzarha i velikog cara Simeona“ (Pavić-Cepelić, 448). Tako je otvorio vrata Akademije u Zagrebu bugarskom narodu te je među 143 člana u Akademiji na njegov zahtjev u 19. stoljeću bilo i pet Bugara”, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić.

Također je podsjetio kako su članovi Akademije objavili više vrijednih naslova o bugarskom narodu, na Strossmayerov govor pred Hrvatskim saborom, kada je zagovarao potrebu osnivanja Sveučilišta u Zagrebu, koje bi trebalo biti otvoreno i za studente Bugare, na njegovu pomoć i izdavanje prve zbirke narodnih pjesama braće Dimitrija i Konstantina Miladinov, njegovu radost zbog bugarske neovisnosti te njegovo bolno proživljavanje bugarske krvave i mučeničke sudbine 1876. godine. Zaključio je kako je Strossmayer tijekom više godina diplomatski, financijski i na druge načine pomagao bugarski narod, od bugarskih ranjenika do bugarskih dobrotvornih organizacija i kulturnih djelatnika.

Dodjela Povelja zahvalnosti i pozlaćenih medalja Đakovačko-osječke nadbiskupije

Tom prigodom nadbiskup je veleposlanici Vasilevoj Georgievoj u ime Đakovačko-osječke nadbiskupije, u ime nadbiskupa Marina Srakića, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića i u svoje ime, kao znak zahvalnosti za promicanje lika i djela biskupa Strossmayera i za promicanje zajedništva i suradnje između bugarskog i hrvatskog naroda, dodijelio Povelju zahvalnosti i pozlaćenu medalju Đakovačko-osječke nadbiskupije. Kako je istaknuo nadbiskup Hranić, dolaskom na mjesto veleposlanice Republike Bugarske u Hrvatsku gospođa Genka Vasileva Georgieva dala je novi zamah razvoju prijateljskih, kulturnih i gospodarskih veza između dva naroda.

Povelju zahvalnosti i pozlaćenu medalju Đakovačko-osječke nadbiskupije za promicanje lika i djela za biskupa Strossmayera i za promicanje zajedništva i suradnje između bugarskog i hrvatskog naroda ovom prigodom nadbiskup je dodijelio i g. Rašku Ivanovu, dugogodišnjem predsjedniku Nacionalne zajednice Bugara u RH, kao i g. Trifonu Pavlovu, predsjedniku Društva “Josip Juraj Strossmayer” sa sjedištem u Sofiji.

Vasileva Georgieva, bugarska veleposlanica: Snažne su veze ove nadbiskupije i Katoličke Crkve u Bugarskoj

Veleposlanica Vasileva Georgieva istaknula je kako su u Đakovo došli u povodu Dana narodnih buditelja Bugarske, koji je „izniman praznik bugarske duhovnosti, kada se u sklopu svih ceremonija oko dana Svih svetih, zadušnica i pripreme za božićni post sjećamo svih koji su pridonijeli preporodu bugarskog naroda i buđenju nacionalne svijesti. Biskup Strossmayer jedan je od najzaslužnijih pojedinaca, a veza Bugara i Strossmayera vrlo je duboka“, rekla je veleposlanica, podsjećajući na brojne poteze biskupa Strossmayera koji su silno utjecali na preporod bugarskog naroda. „Mi Bugari smo zahvalni i hodočastimo u Đakovo svake godine, kako zbog uloge biskupa Strossmayera, tako i zbog Đakovačko-osječke nadbiskupije koja nastavlja s tim djelom i tim vezama s Bugarskom. Postoje snažne veze između ove nadbiskupije i Bugarske katoličke zajednice, odnosno Katoličke Crkve u Bugarskoj“, rekla je veleposlanica Vasileva Georgieva.

Obilježavanje Dana narodnih buditelja u Đakovu završilo je koncertom vrhunskih glazbenika iz Zaklade „Boris Christoff“, čija je misija promicanje, poticanje i podrška bugarskom glazbenom i opernom stvaralaštvu. Predsjednik Zaklade je mo. Boyko Tsvetanov, jedan od najvećih opernih pjevača 20. stoljeća, solist Opere u Zürichu i prvi učenik Borisa Christoffa, a zajedno s mo. Alexom Zografovom i Stoyanom Bonchevom nastupa diljem svijeta.

Ovaj koncert, praćen gromoglasnim pljeskom okupljenih, bio je dar Veleposlanstva Republike Bugarske Đakovčanima.