Na početku akademije pozdravni govor izrekao je hvarski apostolski upravitelj mons. Petar Palić, još uvijek, kako je rekao, kao domaćin.

Izrazio je radost zbog nazočnosti biskupa, svećenika, redovnika i redovnica te ostalih vjernika. Posebno je pozdravio udružene zborove Župe sv. Stjepana I., pape i mučenika, u Hvaru i Župe Uznesenja Marijina u Jelsi koji su na akademiji izveli prigodan program.

Mons. Palić također je zahvalio voditeljicama programa Marijani Domančić i Ivoni Jagnjić Kundid. Iskoristio je prigodu i da zahvali svima „koji su uložili svoje znanje i trud u pripremi ovoga događaja: od svih onih koji su pleli vijence i kitili i čistili katedralu, do onih koji će brinuti oko smještaja gostiju i liturgije, kao i bratimima naših bratovština, a sve pod budnim okom katedralnog župnika don Tonija Plenkovića i kancelara don Ivana Jurina“.

Na kraju se obratio i svom nasljedniku na katedri hvarskoga biskupa mons. Ranku Vidoviću. „Jedan je prijatelj otprilike ovako čestitao prijatelju biskupu: Ubuduće ćeš sa zakrivljenim štapom morati uspravno stajati za sve ono krivo u Crkvi i tako podnijeti i pretrpjeti ono, što mnogi ljudi ne mogu ni naslutiti. Istina, biskup je često okružen mnogim ljudima. Ali, ponekad zna biti usamljen i napušten. Međutim, on mora biti sposoban biti sam, da bi pred Bogom odvagnuo ljude, okolnosti i događaje i donosio ispravne odluke“, ustvrdio je.

„Dragi Ranko, želim ti od srca obilje darova Duha Svetoga, kako bi tvojim biskupskim služenjem i svjedočanstvom svi članovi Crkve u ovoj Hvarskoj biskupiji bili iz dana u dan sve sličniji Isusu Kristu, jedinom Otkupitelju ljudskoga roda. Pratio te zagovor Blažene Djevice Marije, koju nam je sam Isus na križu dao za majku, najvjernije odvjetnice Hrvatske, kao i zagovor sv. Stjepana, pape i Prošpera, mučenika, zaštitnika ove biskupije“, poručio je na kraju mons. Palić.

Zbor je pod ravnanjem povjerenika za liturgijsku glazbu u Hvarskoj biskupiji maestra Slavka Reljića, uz orguljsku pratnju maestra Tomija Dumančića izveo nekoliko skladbi. Najprije su otpjevali pjesmu u čast sv. Stjepana, pape i mučenika, pa pjesmu „Evo ti majke“ nadahnutu geslom biskupskog ređenja mons. Vidovića. Stihove je napisao don Ante Mateljan, a glazbu don Šime Marović. Solisti su bili sopranistica Branka Pleština Stanić i tenor Vladimir Garić.

„Evo ti majke, riječi su koje je naš Gospodin izgovorio s križa učeniku Ivanu. No, vjerujemo, u tom učeniku vidio je sve svoje učenike do kraja svijeta. Vi ste, biskupe Ranko, odabrali te riječi za svoje biskupsko geslo, te u vašem grbu vidimo zlatnu zvjezdicu kao simbol Marije – Stellae maris – budući da je život, ali i vaše svećeničko zvanje obilježeno Marijom, onom koju prepoznajemo kao Zvijezdu vodilju na životnom putu i koja nam pokazuje put prema svojemu Sinu – Svjetlu svijeta. Dobrodošli biskupe Ranko u biskupiju do koje vas je ista zvijezda vodilja dovela. U biskupiju koja se ponosi drevnom prošlošću. Ponosi se i živom marijanskom pobožnošću. Svjedoče o tome svetišta Gospe od Zdravlja u Jelsi, Gospe od Velog Sela u Podselju na Visu i prastaro Gospino svetište u Donjem Humcu na otoku Braču. Svjedoče o tome i brojne crkve i kapele, razasute na ova tri otoka kao trajan spomen Gospodinovih riječi: ‘Evo ti majke’. Neka vas njezin zagovor prati dok našom hvarskom lađom plovite nemirnim morima, uvijek uprtog pogleda u nju – Mariju, Zvijezdu mora, onu koja nas vodi svojemu Sinu“, poželjela je voditeljica Ivona.

„Stižete nam iz njezinog prasvetišta, sa solinskog otoka, iz središta iz kojega se širila blagovijest spasenja po cijeloj Domovini i dotaknula sve pore života naših prostora i ljudi. Rijeka Jadro, pored koje ste do neki dan živjeli, postala je simbolom Jordana, rijeke s koje je naš Gospodin započeo navještaj novoga, Božjega svijeta, čiji graditelji i mi po vodi krštenja postajemo. Stoga i pjesmom želimo reći: teci Jadro, teci, ti ne smiješ stati“, dodala je voditeljica Marijana.

Potom je udruženi biskupijski zbor otpjevao pjesmu „Teci Jadro teci; Mila zemljo naša“! Radi se o recitalu koji je nastao 1970. godine, u Godini kraljice Jelene i u vrijeme Hrvatskog proljeća. U recitalu je opjevana rijeka Jadro i kliče se ranjenoj Domovini. Riječi je napisao don Ante Škobalj, a glazbu don Šime Marović. Recitator je bio Braco Miličić.

„Dragi biskupe Ranko, dolazite u biskupiju koja je poznavala i bolje dane. Dolazite u biskupiju koja se ponosi tolikom duhovnom i materijalnom baštinom. I ta je baština odgajala generacije ljudi koji su na ova tri otoka gradili i stvarali ono što mi danas živimo i ono što jesmo. Danas vas u Hvarskoj biskupiji očekuju toliki izazovi na koje neće biti lako odgovoriti. Sve manji broj stanovnika, posebno u našim manjim mjestima, monokultura turizma koja snažno utječe na ljude, njihove stavove i način života. Uslijed tolikih izazova, nove se generacije otočana tako lako povedu za onim što je kratkoročno i komodno, a dugoročno ostavlja samo prazninu i besmisao. Uslijed svega toga, prekrasne župne crkve koje su nekad bile tijesne, danas se u mnogim našim mjestima teško mogu ispuniti“, rekla je voditeljica Ivona.

„No, i danas se u našim crkvama čuje onaj glas koji je pokrenuo žene koje su došle na prazan grob: što tražite živoga među mrtvima? On nije tu i nemate zašto plakati. Vratite se u Galileju, vratite se među ljude i otkrijte, on živi i kraljuje. On živi u onima koji su i danas na ovim prostorima gladni Boga, živoga Boga koji nastavlja hodati ovim stazama i neprestano nam dozivlje u svijest: Ja sam s vama, u sve dane – do svršetka svijeta. Neka zato i večeras, iz ove katedrale odjekne svečani: Aleluja“, rekla je Marijana, a zbor je otpjevao Aleluju iz oratorija Mesija G. F. Händela.

„Sigurno pred vama, biskupe Ranko, stoje mnoga pitanja: kako ostvariti ono na što nas Gospodin poziva? Odakle započeti? Započnite s onog mjesta s kojega je i izgovoreno vaše biskupsko geslo – podno križa. Podno mjesta odakle nam je Bog zajamčio da nema muke, patnje, pitanja, križa kojega on nije osjetio na svojoj koži. Naši su ljudi gledujući u križ i noseći križ u svojim veličanstvenim procesijama uvijek naslućivali: ne nosimo mi njega, On nosi nas“, poručila je Ivona novom biskupu.

„Dragi biskupe Ranko, dok na svojim plećima nosite teret ove službe, želimo da uvijek vjerujete samo jedno, u čemu je sve: ne nosite vi njega, On nosi vas. Stoga ćemo zaključiti ovu večer ulomkom iz oratorija Za Križen, kojega je napisao naš maestro Slavko Reljić na temelju napjeva crkvenog pučkog pjevanja otoka Hvara. A vama, dragi biskupe Ranko, neka je blagoslovljen svaki dan služenja u našoj i od sutra vašoj Hvarskoj biskupiji“, poželjela je Marijana, a udruženi biskupijski zbor je za kraj akademije izveo taj glazbeni ulomak.

Udruženi biskupijski zbor će predvoditi liturgijsko pjevanje na biskupskom ređenju mons. Vidovića u hvarskoj katedrali u subotu 22. svibnja.