U Isusovu prikazanju u hramu otkriva se suradnja "žene" u djelu otkupljenja

Uvodno biblijsko čitanje: “Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: #!Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!#!
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma poodmakla u godinama. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o Djetetu.”

1. Riječi starca Šimuna, navješćujući Mariji njezino sudjelovanje u Mesijinu spasiteljskom poslanju, osvjetljuju ulogu žene u otajstvu Otkupljenja.
Marija, doista, nije samo posebna osoba, nego je i “Kći sionska”, nova žena postavljena uz Otkupitelja da s njim podijeli muku i u Duhu rodi djecu Božju. Ta je stvarnost izražena narodnim prikazivanjem “sedam mačeva” koji probadaju Marijino srce: slika očituje duboku vezu između Majke, koja se poistovjećuje s Kćeri sionskom i s Crkvom, i bolne sudbine utjelovljene Riječi.
Vraćajući Sina, netom primljena od Boga, da ga posveti njegovu spasenjskom poslanju, Marija predaje samu sebe tom poslanju. Riječ je o činu nutarnje podjele koja nije samo plod naravne majčinske ljubavi, nego nadasve izražava pristanak nove Žene na otkupiteljsko Kristovo djelo.
2. U svom posredovanju Šimun pokazuje svrhu Isusove žrtve i Marijine patnje: “da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” (Lk 2,35).
Isus “znak osporavan” (Lk 2,34) koji uvlači Majku u svoje trpljenje, navest će ljude zauzeti stav glede njega, pozivajući ih na temeljnu odluku. On je, doista, “postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu” (Lk 2,34).
Marija je, dakle, sjedinjena sa svojim božanskim Sinom u “osporavanju” glede djela spasenja. Sigurno postoji rizik propasti za onoga koji odbija Krista, ali i čudesno djelo otkupljenja i uskrsnuća mnogih. Samo taj navještaj budi veliku nadu u srcima kojima već svjedoči plod žrtvovanja.
Stavljajući pod Djevičinu zaštitu ove mogućnosti spasenja prije obrednog prikazanja, Šimun, izgleda, savjetuje Mariji izvršiti taj čin da pridonese otkupljenju čovječanstva. Zapravo, on ne govori s Josipom ni o Josipu: njegove su riječi upućene Mariji, koju pridružuje Sinovljevoj sudbini.
3. Kronološka prednost Marijina čina ne potamnjuje Isusovo prvenstvo. II. vatikanski koncil, definirajući Marijinu ulogu u djelu spasenja, podsjeća da se “ona sama posvetila…osobi i djelu svoga Sina, služeći otajstvu otkupljenja pod Njim i s Njime” (Lg 56).
U prikazanju Isusovu u Hramu, Marija služi otajstvu otkupljenja pod Kristom i s Kristom: on je zapravo glavno lice spasenja, koji mora biti otkupljen s obrednim prikazanjem. Marija je pridružena Sinovljevoj žrtvi mačem koji joj probada dušu.
Kristovo prvenstvo ne poništava nego podupire i zahtijeva osobnu i nezamjenjivu ulogu žene. Uvlačeći Majku u vlastitu žrtvu, Krist namjerava otkriti njezine duboke ljudske korijene i pokazati predokus svećeničkog prikazanja križa.
Božanska namjera potaknuti osobitu zauzetost žene u otkupiteljskom djelu završava činjenicom da je Šimunovo proročanstvo upravljeno samo Mariji, bez obzira što i Josip sudjeluje u obredu prikazanja.
4. Završetak događaja Isusova prikazanja u Hramu kao da potvrđuje značenje i vrijednost prisutnosti žene u ekonomiji spasenja. Susret sa ženom, Anom, zaključuje te jedinstvene događaje, u kojima Stari zavjet gotovo da se izruea Novome.
Poput Šimuna, ta žena nije posebno važna u izabranome narodu, nego kao da njezin život ima uzvišenu vrijednost u očima Božjim. Sveti Luka je naziva “proročicom”, vjerojatno jer je mnoge savjetovala zbog svoga dara razboritosti i zbog svoga svetog života po nadahnuću Duha Božjega.
Ana je u poodmakloj dobi, ima 84 godine i dugo vremena je udovica. Potpuno posvećena Bogu, “nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu” (Lk 2,37). Ona predstavlja one koji su, silno očekujući Mesiju, spremni prihvatiti ispunjenje obećanja s radosnim klicanjem. Evanđelist izvješćuje da i ona “upravo u taj čas nadođe i hvalila je Boga” (Lk 2,38).
Prebivajući obično u Hramu, mogla je možda lakše negoli Šimun, susresti Isusa na završetku života posvećena Gospodinu i biti nagrađena slušanjem Riječi i govorom.
U praskozorje otkupljenja, možemo u proročici Ani raspoznati sve žene koje su, svetošću života i molitvenim iščekivanjem, spremne prihvatiti Kristovu prisutnost i hvaliti svakodnevno Boga za čudesna djela njegova vječnog milosrđa.
5. Izabrani za susret s Djetetom, Šimun i Ana snažno žive božanski dar, dijeleći s Marijom i Josipom radost Isusove prisutnosti i šire je u svojoj sredini. Osobito Ana pokazuje divnu revnost govoreći o Isusu, svjedočeći tako svoju jednostavnu i velikodušnu vjeru. Vjeru koja pripravlja druge primiti Mesiju u svoj život.
Lukin izričaj: “Svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala je o Djetetu” (2,38), kao da je čini dostojnim znakom žena koje, posvetivši se širenju Evanđelja, pobuđuju i gaje nade spasenja.