Istina je prava novost.

U Karlovcu proslavljena dvanaesta srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu

Misno slavlje u povodu dvanaeste srijede Velike pobožnosti svetom Josipu 7. travnja predvodio je upravitelj Župe svetog Franje Ksaverskog iz karlovačkog naselja Švarča vlč. Duje Kurtović, u koncelebraciji s rektorom Hrvatskoga nacionalnog svetišta svetoga Josipa mons. Antunom Senteom.

U homiliji je vlč. Duje, između ostaloga, rekao je da često susrećemo vjernike koji se ne znaju nositi sa ovom novonastalom situacijom.
“Čini mi se kao da zaboravljamo da nemamo neko drugo vrijeme i mogućnosti. Tijekom ovog korona vremena, imamo ljude poput dvojice muškaraca na putu za Emaus, koji govore o svemu i svačemu. Imamo ljudi koji znaju o svemu dati neko svoje mišljenje, ali kada se događa nešto u njihovom životu onda ne znaju djelovati.”

Zašto nam ne bi vrijeme izolacije, distance i propisa bilo blagoslovljeno vrijeme?

Vlč. Kurtović nastavio je propovijed kazavši da vjeruje da nam dobar dio vremena odlazi u nečem besmislenom. “Često u besmislenim razgovorima u kojima nećemo ništa postići, u jadikovanju koje se tiče neke stvari koju si nismo umislili. Zašto nam ne bi vrijeme izolacije, distance i propisa bilo blagoslovljeno vrijeme? Zašto u tim trenucima ne bi razmišljali i gledali Božjim očima?”

Duje Kurtović na kraju homilije osvrnuo se i na lik svetog Josipa ističući njegov put kojega mu je odredio Bog. Taj put nije bio prema Josipovim planovima i razmišljanjima, nego prema Božjima. U prihvaćanju toga puta, prihvaćanju Marije i malenoga Isusa, vidi se Josipova pravednost i poslušnost.

“U trenutku kada je mislio da mu je sve u životu posloženo, dobar posao, zaručnica i dom, život mu se u potpunosti izmijenio, Marija je začela po Duhu Svetom. Kako to objasniti? Kako to prihvatiti? Josipu se javio anđeoski glas koji ga tješi i hrabri. Koliko bi nas da vidi i doživi tako nešto snažno povjerovali i prihvatili.”

Sveti Josip izmolio oprost najamnine ugostiteljici

Na adresu Nacionalnoga svetišta svetoga Josipa svakodnevno pristižu pisma iz svih dijelova Hrvatske, koja govore o snazi zagovora svetom Josipu. Jedno takvo pismo je na kraju misnoga slavlja okupljenim vjernicima pročitao mons. Antun Sente:

“Po zanimanju sam ugostitelj i ovo su bila za mene i moju obitelj zaista teška vremena. Mjesečno smo režije i najam s PDV-om plaćali oko 21.000 kuna. Najmodavac mi je dao 50 posto popusta zbog COVID-19, ali kad ne radite godinu dana, poput mene, nagomila se puno dugova i problema. Svega mi je bilo previše. Sve sam to stavila svetom Josipu u ruke. Molila sa svekrvom 30-dnevnicu. Nakon intenzivne molitve, pozvao me najmodavac na sastanak, uvjerena sam bila kako će tražiti da namirimo dug ili da odemo iz svoga doma jer je dug postao prevelik. Dogodilo se upravo suprotno, rekao mi je kako mi se svi dugovi opraštaju i da narednu godinu dana, dok se kao obitelj od silnih dugova na oporavimo, plaćamo samo 500 kuna najma. Ovo Vam pišem jer je snažno, gotovo nemoguće. Plačem od ganuća.”

Na kraju svoga pisma osoba je napisala: “Sveti Josipe, postavljam te za poglavara svojega doma i imanja svojega.”