Proslava svetkovine počela je u subotu navečer misom koju je predslavio kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i župnik Župe Pohoda Blažene Djevice Marije na zagrebačkom Dolcu preč. Josip Kuhtić.

Slavlje je počelo procesijom s moćima sv. Leonarda. U propovijedi, preč. Kuhtić istaknuo je važnost njegovanja vjere te kako se na vjernicima mora prepoznati vedrina kršćanske vjere. „Moramo njegovati bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje“, rekao je. Dodao je da nakon mise po povratku svojim kućama, pogledaju svoj odraz u ogledalu – jesu li vedri ili smrknuti; u njihovim očima drugi bi trebali prepoznati Krista koji je ljubio svakoga čovjeka, pa tako i oni cijeloga života moraju nastojati biti bolji ljudi.

Misu su suslavili desinečki župnik vlč. Stjepan Halužan i domaći župnik vlč. Darko Banfić.

Među ostalima sudjelovali su članovi Bratovštine sv. Leonarda iz Kotara, Bratovštine Marije Kraljice Hrvata iz Ruda, članovi DVD-ova Cerje Samoborsko i Manja Vas, župljanke u narodnim nošnjama te samoborska gradonačelnica Petra Škrobot.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor mladih iz susjedne Župe sv. Barbare iz Ruda.

Po završetku mise, blagoslovljena je nedavno izgrađena sjenica u dvorištu nekadašnjeg franjevačkog samostana gdje je proslava nastavljena uz roštilj, samoborsku kotlovinu, medenjake i gvirc.

Svetkovina posvete crkve u Kotarima tradicionalno se slavi na prvu nedjelju poslije 13. srpnja.

Jutarnju i misu poldanjicu u nedjelju je predslavio župnik Banfić. Na poldanjici je proslavio srebrni jubilej – 25. obljetnicu svećeničkog ređenja.

Crkvicu i samostan dao je sagraditi 1531. ban Petar Erdödy, nakon ukazanja sv. Leonarda na stijeni na kojoj stoji i današnja crkva. U samostanu su živjela braća franjevci provincije Bosne Srebrene. Današnja crkva sagrađena je 1733., a posvećena je 1750. godine. Župa sv. Leonarda osnovana je 1811. godine. Godine 1941. u samostan su došli franjevci trećoredci koji su vodili župu do 1947. Vratili su se 1964. te ostali do 2017. godine.

Crkva i samostan nalaze se na 520 metara nadmorske visine, a kao spomenik kulture nulte kategorije ubrajaju se među najvrjednije barokne kulturne spomenike Hrvatske.