U Križevačkoj eparhiji otvorena Godina biskupijske sinode

Ujedno su proslavljeni višestruki svećenički jubileji, kao i 18. obljetnica svećeničkog i prva obljetnica biskupskog ređenja križevačkoga vladike Milana Stipića, koji je za svećenika i biskupa zaređen na blagdan sv. Luke, apostola i evanđelista, 18. listopada.

Pedesetu obljetnicu svećeništva slavio je o. Joakim Simunović, umirovljeni župnik Mikluševaca i Berka, četrdesetu obljetnicu svećeništva slavio je njegov brat o. Mihajlo Simunović, katedralni župnik u Križevcima, a desetu obljetnicu svećeništva slavio je o. Vladimir Simunović, eparhijski kancelar i sin katedralnog župnika o. Mihajla.

Uz brojne svećenike i vjernike, na liturgiji koju je pjevao Zbor grkokatoličke katedrale pod ravnanjem Martina Pleše, sudjelovali su i župan koprivničko-križevački Darko Koren te gradonačelnik Križevaca Mario Rain. Na kraju liturgije biskup Milan Stipić pozvao je sve na molitvu zaziva Svetoga Duha pjevanjem tropara ”Caru nebeski” s kojom je i službeno započela Godina biskupijske sinode u Križevačkoj eparhiji kao i u svim katoličkim biskupijama u svijetu.

Sinodalni hod pomoći će rastu u zajedništvu, solidarnosti i osluškivanju znakova vremena

Biskup Milan naglasio je važnost sinodalnog hoda mjesne Crkve koji će pomoći rastu u zajedništvu, solidarnosti i osluškivanju znakova vremena kako bi se Kristovo evanđelje što uspješnije navješćivalo, na što nas papa Franjo sve poziva. U homiliji je protumačio poruku evanđeoskog odlomka o sijaču koji se te nedjelje čitao. ”Poput sv. Luke čije smo evanđelje čitali i koji je Kristovu riječ primio sa srcem i onda je okolo širio, tako su i naši svećenici, otac Joakim, otac Mihajlo i otac Vladimir s ljubavlju prihvatili Krista i njegovo sjeme Božanske riječi i širili je u ovome svijetu. To sjeme Božje riječi se najbolje manifestira u obitelji i među bližnjima. Ako se duhovno zvanje rodi u svećeničkoj obitelji, to znači da je se u toj obitelji moli, da je ona uistinu bliska Bogu. Ako su članovi obitelji privrženi Crkvi to znači da su otac i djed svećenik bili dobar primjer svojoj obitelji, a to znači da su bili i dobar primjer svojoj zajednici”, naglasio je vladika Milan te čestitao od srca jubilarcima.

Na svršetku liturgije, o. Joakim Simunović zahvalio je na čestitkama istaknuvši kako je u Križevcima boravio 6 godina. ”Tu sam proživio svoj prognanički život za vrijeme Domovinskog rata. Predavao sam vjeronauk i etiku u svim križevačkim školama. To mi je ostalo u jako lijepoj uspomeni. Ovim putem želim zahvaliti Križevčanima, koji su i mene i brata Mihajla, primili kao svoje i nisu pravili nikakve razlike između nas i rimokatolika”, rekao je otac Joakim. O. Mihajlo Simunović kazao je kako su zahvalni Bogu za taj dan, što su ga mogli svečanom biskupskom liturgijom proslaviti i zahvaliti Bogu za dar svećeništva te je uputio zahvalu predstavnicima mjesnih vlasti, zboru, susjedima, Križevčanima i prijateljima koji su došli s njima proslaviti svećeničke jubileje.

Župnik Mihajlo je na kraju uime svih nazočnih čestitao vladiki Milanu njegov sutrašnji jubilej svećeničkog i biskupskog ređenja. Svečarima su podijeljeni i prigodni darovi. Zajedništvo je nastavljeno uz bratski stol gdje su se posebnim čestitkama slavljenicima obratili koprivničko-križevački župan Koren i križevački gradonačelnik Rain, predstavnici pokreta Fokolara iz Mariapolija ”Faro” te predstavnici katedralnog zbora i bogoslova Križevačke eparhije.

Čestitka apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj

Pročitana je i čestitka apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Lingue te uručen njegov dar – krunice blagoslovljene od pape Franje.
U svojoj čestitci nuncij Lingua je napisao: ”Zahvaljujući na otajstvenom daru Vašega poziva i na Vašem svesrdnom odgovoru na taj poziv, zajedno s Vašim obiteljima, čestitam Vam i želim da nastavite širiti njegovo Kraljevstvo u izgradnji Njegove Crkve koja danas započinje svoj sinodalni hod”, istaknuo je apostolski nuncij.

Pročitana je i čestitka o. Vladislava Varge, župnika Ruskog Krstura u Vojvodini, odakle su slavljenici Simunovići rodom. U njoj je naglašena veličina svećeničkog služenja trojice svečara, a na osobit način je istaknuta prognanička patnja braće svećenika o. Joakima i o. Mihajla i njihovih obitelji u vrijeme rata. ”Za oca Joakima se znade da je bio jedan od najškolovanijih svećenika u eparhiji. Za oca Mihajla se može reći da je kao i njegov brat doživio sudbinu svete Obitelji koja je morala bježati u Egipat da ne stradaju, dok su njihovi roditelji kod kuće doživljavali brojne prijetnje. Bogu hvala, nakon svih trpljenja i muka došlo je i uskrsnuće. Sin o. Mihajla, o. Vladimir krenuo je po trpećem putu svoga oca. Postao je svećenik, ali je doživio sudbinu Josipa egipatskoga, koji je bio prodan u Egipat te ni za njega nije bilo mjesta blizu roditelja već je morao otići u daleku i hladnu Kanadu. No, Bog obraća na dobro svima koji ga ljube” istaknuo je ruskokrsturski župnik Varga.