Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s novim povjerenikom za pastoral bolesnih i starijih Rafaelom Mlinarom, domaćim župnikom fra Antom Pervanom i župnikom iz Gvozda Markom Hrgotom.

Slavlju su nazočile i ravnateljica Caritasa Sisačke biskupije Kristina Radić i ravnateljica Katoličke osnovne škole u Sisku s. Smilja Čirko koje su tom prigodom ravnatelju lječilišta Domagoju Mosleru predale donaciju voća i slatkiša za bolesnike i medicinsko osoblje.

Na početku mise biskupa je i pozdravio ravnatelj Mosler, izrazivši zadovoljstvo zbog iznimno dobre dugogodišnje uzajamne suradnje u brizi za bolesne. On je istaknuo kako se ovim zajedničkim okupljanjem, a osobito kroz misu, jasno priziva u svijest i duhovna dimenzija bolesti, uz sve druge koje ona ima.

U homiliji biskup je predstavio Poruku pape Franje za ovaj 33. svjetski dan bolesnika, koja nosi naslov „Nada… ne postiđuje (Rim 5, 5) i jača nas u nevolji“. Biskup je istaknuo kako je ova poruka povezana s jubilejskom godinom 2025., godinom hodočašća i duhovne obnove, te kako Papa u svojoj poruci izdvaja tri ključna pojma: susret, dar i dijeljenje. Susret s bolesnicima donosi bliskost i utjehu, dar znači uzajamnu potporu i suosjećanje, dok dijeljenje predstavlja razmjenu duhovnih darova i nade. „Papa je za geslo ove godine jubileja 2025. izabrano naslov Hodočasnici nade. Kada hodočastimo jedni drugima, kada idemo moliti se u svetišta i kada pomažemo svojim bližnjima, dajemo nadu jedni drugima, jer je naš Bog – Bog nade. On nam je obećao vječni život. To znači da, i ako na zemlji moramo proći kroz različite kalvarije i teškoće, on nas čeka. Nismo izgubljeni! Kada prelazimo preko granice smrti na drugi svijet, ondje nas on dočekuje kao dobri otac raširenih ruku. Naša kršćanska nada je u tome da nas Bog nikada ne ostavlja, da smo mi s njime, a on je uvijek uz nas. To je nešto veliko, to nam daje snage da, i kada nam je jako teško i kada mislimo da više ne možemo, ipak dobijemo novu snagu i čak nam se može vratiti zdravlje“, rekao je biskup.

Na kraju je pozvao okupljene da mole jedni za druge te je zaključio homiliju molitvom „Pod obranu se tvoju utječemo“.