U Nacionalnom svetištu sv. Josipa otvorena izložba "Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu"

U koncelebraciji misnoga slavlja bili su rektor Svetišta mons. Antun Sente ml. te svećenici Karlovačkog dekanata.

U homiliji prof. Vučković kazao je kako Josip sliči Isusu i Isus Josipu. „To govorim zato što njih dvojica stoje u rodoslovlju u kojem se zrcali ljudski rod. Na Isusu se vidi sve to što mi jesmo i to se vidi na Josipu. Evanđelisti nam pomažu otkriti bitna obilježja Josipova lika. Ponajprije primjećujemo golemu razliku između nas i Isusovog naroda. Važno se prisjetiti da židovski narod ima prvu, najvažniju zapovijed koja se stalno ponavlja: ‘Sjeti se! Pamti!’ Josip važi kao točka preko koje će Isus ući u život čije je pamćenje veoma duboko. Drugo što nam upada u oči je to da je Isusov život, ili priča o Njegovu životu, počela prije Njega samog. Imamo nutarnju potrebu znati kako smo došli na svijet, jesmo li željeni, kako je živjela mama, kako je živio otac prije. U opisu Isusova rođenja detaljno se opisuje što se dogodilo prije nego je Isus došao na svijet pa će nam Luka reći da je Marija sve što se dogodilo pamtila i kasnije prenosila. Imamo potrebu ne samo znati, nego imamo potrebu i prenijeti generacijama koje dolaze u kakvu priču su ušli. To se tiče i svakog od nas i to se tiče cijelog naroda. To Crkva radi“, kazao je fra Ante.

„U Isusovu rodoslovlju ima i drugi Josip kojega zovemo Pravedni, Josip Egipatski. On sliči na Josipa, Isusovog djevičanskog oca. Sliče upravo po pravednosti. Josip je u Egiptu drugi iza faraona, ima svu hranu u ruci dok njegova braća gladuju. On im se ne osvećuje već im poručuje: ‘Nemojte prigovarati sebi što ste me prodali u Egipat! To me je Bog poslao prije vas, da preživite!’ Nema prigovora, nema osvete, nema napada! Nego braći pomaže da sa sebe skinu osjećaj krivnje, taj najteži osjećaj! Tu je bio pravedan, jer je tražio pravednost za svoju braću“, pojasnio je propovjednik te kazao da „kad mi govorimo o pravednosti, mislimo na sud, tražimo svoju pravednost, toga nema kod Josipa! On ne traži pravdu za se. Njemu je važnije kako je s Marijom nego li što će biti s njim, a situacija oko Marije je teška, ona je trudna, on zna da Dijete nije njegovo i kao vjernik ima obvezu to reći nakon čega slijedi kamenovanje. No sveti je Josip pravedniji od Zakona“.

Dr. Vučković pri tome je primijetio da „živimo u svijetu koji jedva misli na pravednost drugih, čak i onih koji se kunu da rade za pravednost dugih najprije misle na sebe, a neki jedino na sebe. Pravednost, naprotiv, hoće zaštititi drugoga čak i onda kada ne zna kako je s njime. To čini samo onaj tko voli, i onaj koji voli ne trebaju mu pojašnjenja, on zna što činiti. To čini Josip, to čine roditelji, to čine ljudi koji vole“.

Fra Ante je primijetio da je sveti Josip neobičan lik. „Naravno da je govorio, ali u Evanđeljima nema nijedne njegove riječi, to znači da ima puno važnijih stvari u životu koje nisu vezane uz to što je govorio, nego uz to što je radio i kako se ponašao. Matej piše da mu se u snu ukazao anđeo. To znači, on je bio toliko pozoran na to što će mu Bog reći da mu ni u snu pozornost nije splasnula. I dočim je opazio što je Božja volja, odmah ju je prihvatio. Ovdje slutimo i drugu stranu muškarca, a to je strah, strah što će se dogoditi. To je jedna od najčešćih napasti za muški rod. Muškarci su ljudi koji se rado kite hrabrošću, ali im je poznato da onaj koji je hrabar nije bez straha, to su samo oni koji su pobijedili strah. Strah je velika napast do dana današnjega jer ima muškaraca koji kad se ne mogu nositi s poteškoćama, najradije bi otišli u gostionicu, van, ili u neku ovisnost. No anđeo pomaže Josipu da pobijedi strah. Kao da poručuje da život jednog muškarca nije bez straha, već se otvorenošću Božjoj blizini pobjeđuje strah i za sebe i za svoju obitelj“, kazao je propovjednik Božjeg milosrđa.

„U svakoj ljubavi muškarca i žene dogodi se dubina kad se pojavi dijete. Ništa ih tako ne može približiti jedno drugom i otkriti tajnu života kao trenutak kad saznaju da će dobit dijete. Pogledajte što se događa između muškarca i žene koji žele, a ne mogu imati dijete. Koji osjećaj praznine, koji osjećaj nemoći, koji osjećaj ostavljenosti! Josipu je objavljeno da u podnožju njegova odnosa s Marijom nije izdaja, nego Božja prisutnost, Bog na djelu! Dobiva zadatak: ti nisi isključen iz Isusova života. Stoga je svaki otac uključen u život svog djeteta ma kako ono došlo na svijet“, istaknuo je dr. Vučković.

„Josip je neobičan lik, on je čovjek koji ima vrlo precizno mjesto. On ima dva uha, jedno sluša Boga, drugo sluša što se događa u svijetu i stoji na pragu svoje kuće. Na njemu se zrcali to što se od nas očekuje! Nema ništa tako snažnoga u životu jednog muškarca, kao kad razumije što Bog hoće i to sprovede u djelo. Muškarci koji su iznutra svjesni što Bog hoće i to prihvaćaju kao svoju želju jesu ljudi koje ne možete lako poljuljati, oni su u jasnoći što je njihov životni zadatak! To je muškarcu iznimno važno, on mora znati zašto i zbog čega živi, a kad mu to bude jasno da je to Božja volja, on je duboko u sebi ukorijenjen i stabilan, na njega se može cijela obitelj osloniti“, kazao je fra Ante te nastavio kako je vjerojatno da je nešto od toga lebdjelo u očima hrvatskih sabornika kad su odlučili da Josip bude zaštitnik Hrvatske. „Dao Bog da i ovogodišnja proslava tog jednog trenutka iz naše zajedničke memorije, iz naše zajedničke povijesti, za nas bude proboj u onu dublje, jer odnos sa svetim Josipom ne počinjemo prije 300 godina, on je počeo u trenutku kad je Isus dolazio na svijet i na taj temelj nam se valja osloniti! Dao Bog da mu otvorimo srce i da nas Njegova milosrdna ljubav pretvori u spašenu Njegovu djecu“, zaključio je fra Ante.

Na kraju misnog slavlja mons. Sente zahvalio je svim štovateljima svetog Josipa što su kroz devetnaest srijeda redovito hodočastili svetom Josipu, a na osobit način predvoditelju misnog slavlja te mu u znak zahvalnosti uručio medalju izrađenu prigodom proslave 330. obljetnice izbora svetog Josipa za zaštitnika Hrvatske što je u svetištu bila Godina svetog Josipa i nastavak Godine Božjeg milosrđa.

Nakon misnog slavlja u Galeriji “Martin Borković” Nacionalnog svetišta svetog Josipa otvorena je izložba “Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu”.

Dvadeset i pet slika koje prikazuju hrvatske svece i blaženike naslikali su Kristina i Ivan Mareković, oboje akademski slikari iz Siska. O slikama je govorio prof. Stanko Špoljarić, hrvatski likovni kritičar, dok je prigodne stihove čitala i cijeli program vodila dr. Tanja Baran, predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ koja je pokretač ove izložbe prije jedanaest godina. Doprinos otvorenju izložbe dala je studentica solo pjevanja na Glazbenoj akademiji u Zagrebu Lucija Klarić, te mons. Antun Sente, ml., organizator izložbe. Izložbu “Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu” koja je nakon Križevaca postavljena u Karlovcu otvorio je karlovački gradonačelnik Damir Mandić. Izložba će biti otvorena za posjetitelje do Velike Gospe nakon čega će biti otvorena u dvorcu “Sveti Križ Začretje”.

Drugi dan proslave svetog Josipa u nedjelju 9. lipnja obilježen je svečanim koncertom Orkestra Hrvatske vojske u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu, a pod vodstvom pukovnika Miroslava Vukovojca-Dugana upotpunjen solističkim nastupom sopranistice Antonije Dunjko.