Smotra je održana u organizaciji Hvarske biskupije u suradnji s Bračkim dekanatom i župom Nerežišća, pod ravnanjem povjerenika za liturgijsku glazbu Hvarske biskupije Slavka Reljića.

Susret je počeo misom koju je u crkvi Gospe Karmelske predslavio generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić. Suslavili su dekan Bračkoga dekanata Ivica Huljev, domaći župnik Marko Plančić i pristigli svećenici Bračkoga dekanata.

„Slavljenje Boga, pjevanje, druženje i igra doveli su nas na Zlatnu harfu u Nerežišća. Sretni smo što kao mali pjevači svojim glasovima uljepšavamo misna slavlja i tako usrećujemo mnoge, a najvišemo uzdižemo Isusa. Ako smo nekad na svetim misama i nestašni, oprostite nam“, rekao je jedan od mladih sudionika Zlatne harfe iz Supetra.

„Isuse, budi nam prijatelj. Isuse, pomozi mi da uvijek cijeloga života ostanem tvoj prijatelj. ‚Zašto brige ne bi svoje mi svom Bogu rekli sve‘, govori pjesma i potiče nas da Gospodinu predamo svoje brige i slabosti, ali i radosti. ‚Odsad idem kamo šalješ me ti‘, govori nam pjesma, iako često u životu postupamo i prema onoj profanoj pjesmi ‚Idem tamo gdje je sve po mom.‘ Neću govoriti mnogo, neka govore vaša srca i vaša pjesma“, rekao je mons. Jerčić uvodeći u misno slavlje.

U propovijedi se kratko osvrnuo na Petrovo obraćanje Isusu: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.“ Ustvrdio je da je Petar, iako nije shvaćao Isusov govor, prihvaćao Isusa za Učitelja i Gospodina.

„Ovo moje hodočašće u Nerežišća dočekao sam s puno radosti. Kad jedni drugima dolazimo onda je to hodočašće. I ova događaj danas u Nerežišćima je hodočašće“, ustvrdio je mons. Jerčić, izrazivši radost zbog Zlatne harfe na otoku Braču.

Osvrnuvši se na geslo Zlatne harfe – riječi Karla Acutisa, ustvrdio je da je taj blaženik obilježio tisućljeće. Pokopan je u Asizu zbog ljubavi prema svetome Franji Asiškome, a proglašen je blaženim 10. listopada 2020. godine. „Je li vam kad netko rekao sa zamjerkom: ‚A što mi se praviš svetac?‘ Ja vas pozivam: Pravite se svetcima. U prvim stoljećima Crkva je bila shvaćena kao kršćanska zajednica, a kad je netko bio prepoznat kao svetac, poštivalo ga se i mnogi su dolazili spontano na grob te osobe“, primijetio je generalni vikar.

„Zagledani u Karla trudite se praviti svetcima. Ne pričinjati se i ne glumiti svece, nego doista živjeti po Kristovu pozivu. ‚Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivati djela Gospodnja‘, riječi su psalma koje neka vam bude program života. Hvalite i zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova“, zaključio je mons. Jerčić.

U euharistijskome slavlju djeca su osim u pjevanju sudjelovala i u prinosu darova, a svaki prinos dara popraćen je molitvom.

Poslije misnoga slavlja sudionicima Zlatne harfe predstavljen je lik blaženoga Karla Acutisa. Iznijeti su osnovni podatci iz života toga blaženika koji je rođen 3. svibnja 1991. godine u Londonu. Karlova obitelj u rujnu iste godine preselila je u Milano, gdje je Karlo završio osnovnu i srednju školu. Još kao dijete bio je odan štovanju Majke Božje, a kao sedmogodišnjak pokazao zrelost i razumijevanje euharistije. Zanimljiv je i podatak da je Prvu svetu pričest primio prije svojih vršnjaka. Svakodnevno je nazočio misi i tjedno se ispovjedao. Pomagao je novčano strancima, prosjacima, osobama s invaliditetom te starim i nemoćnim osobama, istaknuto je.

Nadalje, spomenuto je i njegovo postavljanje izložbe o euharistijskim čudima za koju je poticaj dobio na jednoj od izložbi. Izložbu je pripremao više od dvije godine te istražio više od 136 priznatih euharistijskih čuda koja su se dogodila u povijesti Crkve u sedamnaest različitih zemalja. Karlova izložba poslije njegove smrti obišla je svih pet kontinenata. Obolio je od leukemije. Preminuo je 12. listopada 2006. godine, istaknuto je, među ostalim, u predstavljanju Karlova života.

Dječji župni zborovi koji u svojim župama predvode liturgijsko pjevanje, nastupili su zatim pojedinačno, a programom je moderirao biskupijski povjerenik za liturgijsku glazbu. Smotru je otvorio Dječji katedralni zbor iz Župe sv. Stjepana I., pape i mučenika, u Hvaru. Po pjesmu su poslije izveli: Dječji zbor „Slavuji“ iz Župe Uznesenja Marijina u Jelsi, Zbor „Anđeli maloga Isusa“ iz Župe Gospe od Blagovijesti u Milni, Dječji zbor „Veselje“ iz Župe sv. Jeronima u Pučišćima, Dječji zbor „Rokovci“ iz Župe sv. Stjepana, pape i mučenika, iz Staroga Grada, Dječji zbor Krista Kralja iz Župe Gospe Karmelske u Selcima, Dječji zbor „Raspjevani anđeli“ iz Župe sv. Marije Magdalene u Svirčima i Dječji zbor iz Župe sv. Petra u Supetru. Na smotri nisu nastupili zborovi s otoka Visa.

Podršku dječjim zborovima došli su pružiti i njihovi župnici u pratnji voditelja i animatora. Prije izvedbe svaki je zbor kratko predstavio svoj rad, voditelja i pjesmu s kojom je nastupio. Dječji zborovi bili su prepoznatjivi i po majicama u različitim bojama, koje su pripremljene za Zlatnu harfu.

Na kraju pojedinačnih nastupa mladim izvođačima zahvalu je uputio dekan Bračkoga dekanata Ivica Huljev. Uručio im je pritom zahvalnice za sudjelovanje na 2. biskupijskoj Zlatnoj harfi. Vrhunac smotre dječjih zborova bila je zajednička izvedba pjesme „Ljubav je pronašla put“ pod ravnanjem Slavka Reljića. Druženje je nastavljeno na mjesnom igralištu gdje je sudionicima smotre poslužena okrjepa i osvježenje.

Prva Zlatna harfa Hvarske biskupije održana je 2019. u katedralnoj Župi svetoga Stjepana I. u Hvaru, u organizaciji Povjerenstva za liturgijsku glazbu.