Profesor fundamentalne teologije i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ vlč. Davor Vuković održao je predavanje „Umorni svećenici! Ima li izlaza?“, ističući da je umor sastavni dio života.

„Našoj ograničenoj ljudskoj egzistenciji pripada kao posljedica umor, gubitak snage i energije. Nije drugačije ni s nama svećenicima. Stoga je važno nalaziti prostore i načine za obnovu energije, drugim riječima, za odmor. Umor je neizbježan, no opasan umor je onaj koji je plod besmislena, uzaludna i prekomjerna rada, te stoga treba tražiti načina, bilo za kvalitetan odmor, ali i za promišljanje o poslovima i djelatnostima za koje ne nalazimo smisla, odnosno razloga. Osobito ovo vrijedi za naše vrijeme u kojem je, bilo u društvu, bilo u Crkvi, uvelike na djelu opasnost od (diktature) aktivizma“, istaknuo je.

Na temelju primjera iz Svetoga Pisma te iz misli suvremenih pisaca i teologa, dr. Vuković je iznio smjernice za nadilaženja umora i aktivističkog djelovanja. „Prvo, treba znati stati. U društvu (Crkvi) koje mahnito juri, znati stati postaje revolucionaran čin. Drugo, treba iznova otkrivati vrijednost unutarnje samoće i nalaziti prostore osame u kojima treba naći unutarnji mir, te biti sposoban razlučiti što valja činiti, a što valja pustiti. Treće, u miru i tišini valja iznova osvijetliti koji je to cilj i smisao vlastitog svećeničkog djelovanja. Jer, kada se iz vida izgubi cilj, udvostručuju se napori, a djelovanje se sve manje prepoznaje kao ispunjavajuće i smisleno. Četvrto, treba jasno postaviti granice prema drugima i njihovim očekivanjima“, poručio je.

„U kršćanskom, a osobito svećeničkom životu, primat uvijek mora imati molitva, kontemplacija, uranjanje u odnos s Kristom, s Božjom riječju, iz koje valja djelovati, iz koje slijedi akcija. U odnosu s Bogom Isusa Krista valja tražiti i istinski odmor, jer onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, a u susretu s Kristom umorni svećenik pozvan je nalaziti odmor i spokoj svojoj duši,“ zaključio je vlč. Vuković.

Nakon izlaganja svećenici su imali priliku za razgovor, dijeljenje iskustava, molitvu i razmatranje nad odabranim odlomcima Svetoga Pisma.