Misu je predslavio fra Ivan Crnković, ravnatelj Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti u Slavonskom Brodu. Fra Ivan u Pazinu provodi nekoliko dana kao gost pazinskih fratara – fra Gorana Malenice i fra Dražena Kovača, članova Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

Prije početka mise okupljenima se je prigodnim riječima pozdrava obratila suorganizatorica susreta Dennis Mogorović.

Predslavitelj je u homiliji podsjetio da post općenito označava glad za Bogom. Iako je Isus s nama u sakramentima, mi smo pozvani svakodnevno se boriti da budemo zajedništvu s njime, pozvao je propovjednik. Na putu do Isusa potrebno je vrijeme, napor i molitva – rekao je fra Ivan. Napomenuo je da je važno ne bojati se padova.

„Post, molitva i bratska ljubav – smisao korizmenog vremena“

U prigodnoj katehezi, fra Ivan je prisutnima nastojao pojasniti značenje korizme u vjerničkom življenju, jer je to milosno vrijeme u kojem se osobito osjeća Božja blizina.

U Crkvi postoje osobita vremena kada je Bog osobito blizak čovjeku. To su vremena korizme, Uskrsa, došašća, Božića. Bog nam je bliži neko ikada. Bog u tim vremenima daje milosti koje su nam najpotrebnije i zato, ako je ikada vrijeme da od Gospodina nešto tražimo, ako je ikad vrijeme da nešto promijenimo u svome životu onda je to u tim milosnim vremenima koje nam Gospodin daruje – rekao je fra Ivan.

Kao važan smjerokaz za život, istaknuo je Božju riječ, ali i molitve koje u svetoj misi nudi Crkva. U tom vidu posebice je ukazao na zbornu molitvu Pepelnice, odnosno na tri ključne riječi u njoj: post, molitva i bratska ljubav, jer se upravo u tim riječima krije čitav smisao korizmenog vremena.

Na Pepelnicu smo posipali svoje glave pepelom. Taj pepeo je znak naše smrtnosti, znak je grijeha u kojem se čovjek nalazi. U korizmi izlazimo iz smrti i grijeha u novi život koji nam Bog daruje. Korizma nas poziva na obraćenje, da se vratimo Gospodinu, a to znači da promijenimo naš način razmišljanja i djelovanja, te da ga uskladimo s Božjom voljom – rekao je fra Ivan. Podsjetio je da je na tom putu važno ono što i proroci naglašavaju: čovjekova nutrina.

Tako u Bibliji često susrećemo pojam srca. No, važno je znati što ono  označuje. „Srce u biblijskog čovjeka nije tjelesni organ, već je srce sav čovjek, srce označava središte čovjekovog duhovnog, intelektualnog i emocionalnog života. Stoga obraćenje ne obuhvaća samo izvana naše geste i ponašanja, nego ono najdublje obraćenje obuhvaća našu nutrinu, naše srce, a onda se to pokazuje na van, kao izvanjsko ponašanje, jer ako nema promjene nutrine, uzaludno je ono što čovjek čini na van“, pojasnio je.

Govoreći o postu, istaknuo je da je on prisutan u svim religijama. No, mi ga često svodimo na suzdržavanje od hrane, iako je post mnogo više od toga. „Hrana je dio blagoslova kojim je Bog blagoslovio čovjeka. No, događa se čovjekov grijeh. Bog je čovjeku darovao i slobodu, sloboda je dar, ali je i kušnja. Čovjek želi biti kao Bog, i materijalno nije više dio blagoslova, nego može čovjeka navesti u grijeh. Obilje hrane u čovjeku životu, čovjek zaboravlja na Boga, zaboravlja i na bližnjega. Tako hrana koja je Božji dar na neki način je zapriječila čovjeku da vidi dalje od te hrane. Zarobila je čovjekov duh. Čovjek u izobilju hrane nema potrebu za ničim. Želimo li pak ući u odnos s Bogom, potrebno je taj ljudski duh osloboditi okova. Svrha posta je raskinuti okov oko čovjekova duha i daje da čovjek čezne za Bogom“, rekao je fra Ivan.

„Iz posta se rađa molitva, jer kad čovjek oslobodi svoj duh, ulazi u odnos s Bogom. U susretu Boga i čovjeka rađa se zahvala, rađa se molitva. Bog govori čovjeku svojom Riječju. Stoga smo pozvani gorljivije slušati Božju riječ, dopustiti da nam Bog govori, jer Božja riječ nalaz odjek u nama“, dodao je.

To je potkrijepio vlastitim svjedočanstvom o rađanju duhovnog poziva, te kako je kroz čitanje Božje riječi uslijed krize u kojoj se našao, shvatio Gospodinovu poruku: „Bez mene ne možeš, bez molitve, bez odnosa sa mnom ne možeš ništa.“

U molitvi dopuštamo Bogu da u nama čini ono što on želi, a ne da mi činimo iz našeg života ono što mi želimo – rekao je. Posvijestio je da je važno dati Gospodinu prostora u vlastitom životu. „Dobro je planirati, ali ne staviti točku na planove života, nego dozvoliti da može Gospodin između redaka nešto drugo upisati u taj plan koji smo sročili.“

Na kraju se osvrnuo i na treću ključnu riječ – bratsku ljubav koja se rađa iz posta i molitve. „Bratska ljubav može biti očitovana na više načina. No, prema Bogu kojega ne vidimo ljubav možemo najbolje pokazati kroz drugova čovjeka, pokazujući ljubav prema njemu. Ali postavlja se pitanje, koliko smo mi spremni u drugome vidjeti Božju sliku, njegovu prisutnost i njegovu ljubav. Potrebno je prepoznati čovjeka u potrebi i u njemu Božju prisutnost. Da bi se to dogodilo u našem životu, potreban je post, potrebna je molitva.“

Pojasnio je da su post i molitva više osobno usmjereni, dok se ljubav pokazuje prema drugima, ali se uvijek treba propitkivati: „Postim li da bih u postu susreo Gospodina, ili da drugi vide da postim; molim li da bi drugi vidjeli i rekli da sam pobožan ili molim u crkvi da bih se susreo s Nebeskim Ocem; osjećam li i dijelim milostinju jer vidim čovjeka u potrebi, ili da se pokažem?“

Na kraju je prigodne zahvale izrekao fra Goran Malenica te je sve okupljene pozvao na topli čaj i agape u samostanskoj blagovaonici.

Obnovljeni susreti mladih u Pazinskom samostanu

Nakon stanke uvjetovane pandemijom te promjenom redovnika u pazinskom samostanu, u razgovoru s fra Goranom pokrenuta je ideja da se u Pazinu ponovno organiziraju molitveni susreti za mlade, rekla je u razgovoru nakon mise Dennis Mogorović.

Dodala je da je to bila svojevrsna njezina novogodišnja odluka – potruditi se oko ponovnog okupljanja mladih na molitvenim susretima. Susreti se sada organiziraju petkom, svakog tjedna, osim prvog petka u mjesecu. Posljednjeg petka u mjesecu uvijek je misa s mladima, a ostali susreti imaju razne druge sadržaje prilagođene mladima.

Na 21. godišnjicu pogibije mons. Heka

Misa s mladima u veljači održana je na 21. godišnjicu pogibije mons. Antuna Heka, svećenika Porečke i Pulske biskupije koji je tu mjesnu crkvu uvelike zadužio svojim epohalnim radom u pastoralu mladih, jer je bio pokretač i prvi ravnatelj Pazinskog kolegija – klasične gimnazije. No, kako potvrđuju oni koji su s njime surađivali bio je mnogo više od toga. U svom bio je vremenu spitirus movens pozitivnih, propozitivnih i stvarateljskih kretanja u istarskoj Crkvi. „Iako bez neke izravne veze s Pazinskim kolegijem, i iako su to danas neki novi ljudi i neki novi mladi, lijepo je vidjeti da u Pazinu, ‚srcu Istre‘, i dalje postoje nastojanja da se mlade okuplja u okrilju Crkve, u ozračju vjere; i to je svojevrsni hommage liku i djelu mons. Heka“, poručila je Gordana Krizman.