Koncelebriralo je više svećenika, a među njima su bili i generalni vikar Požeške biskupije Želimir Žuljević te domaći župnik i rektor svetišta preč. Antun Ćorković.

Na početku slavlja biskup Martinović je pred Gospinom slikom, koja je u svečanoj procesiji prenesena iz crkve na vanjski oltar, uputio poklike Blaženoj Djevici Mariji, na koje su hodočasnici odgovarali pjevajući „Blažena ti što povjerova“.

Preč. Ćorković pozdravio je hodočasnike, a posebno požeškog biskupa koji je po prvi puta pohodio Svetište prigodom svetkovine Gospe od Suza. Osvrnuo se na povijest župe i ohrabrio okupljeni narod.

„Svaka župa u našoj Domovini ima određene rane. Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije pod vodstvom tadašnje Komunističke partije 1944. je do temelja srušila župnu crkvu sv. Nikole, a 1955. partizani su pogubili župnika i dvije časne sestre. Rane zacjeljuju. Građevina od kamena i cigli je razorena, ali nije razorena živa Crkva koja se ovdje okuplja, a tome su svjedoci i svi ovdje okupljeni vjernici“, poručio je.

Mons. Martinović je istaknuo kako se vjernici ondje okupljaju već sedam stoljeća upućujući Bogu svoje molitvene vapaje te štujući Blaženu Djevicu Mariju kao putnici i hodočasnici.

„Čuli smo u pozdravnim riječima župnika kako je prije 80 godina ovdje razorena župna crkva te pogubljen župnik i časne sestre. Sve to nam govori kako Bog ne prestaje djelovati unatoč našim patnjama, stradanjima i svemu onome što nam se u životu događa. Danas smo okupljeni oko njega kao hodočasnici, vjernici, štovatelji njegove i naše nebeske majke Marije, Gospe od Suza. Njemu koji je začetnik našeg spasenja, sa njegovom majkom Marijom uputimo sve svoje molitve i ono što smo donijeli u svome srcu kao zavjete, darove, prošnje, križeve i suze“, potaknuo je okupljeni narod uvodeći u euharistijsko slavlje.

Biskup je u homiliji istaknuo važnost očinskih i majčinskih opomena te riječi u roditeljskom odgoju i životu djece. Naglasio je kako sve zapovijedi i danas vrijede jer ih Krist nije dokinuo već sažeo u ljubav prema Bogu i bližnjemu.

„Ovdje smo kao zajednica vjernika koja se susreće s Bogom u njegovoj riječi i otajstvu euharistije. Ovdje je Bog među nama. Bog koji otire suze i sve čini novo u snazi svoga Duha, po ljubavi svoga Sina koji nam otkriva novi i vječni svijet snagom svog uskrsnuća. I po ovoj misi on čini i stvara novi svijet po nama koji ga slijedimo i širimo njegovu ljubav. Krist je svjetlo i put do novog Jeruzalema. Njegova ljubav i svetost. Bog sve čini novo po onima koji se opredjeljuju za njega i žive po njemu. Obnova svega se događa po Božjoj prisutnosti. On prebiva među nama po svome Sinu. On je početak svega novoga i put naše obnove, kao što je bio kroz svu povijest do danas. Molimo ga da nas obnovi za ljubav, da u svojoj krhkosti i grešnosti budemo u njegovoj ljubavi, da naša ljubav ne bude koristoljublje, nego iskrena i nesebična ljubav“, istaknuo je.

Tumačeći odlomak iz Markova evanđelja biskup je rekao kako su Isusove riječi s križa upućene Mariji i Ivanu veoma duboke u teološkom i duhovnom smislu. „Marija po njima ne postaje samo učenikova majka, nego majka svih vjernika, Majka Crkve. Njezino majčinstvo uključuje i povezuje sve njegove sljedbenike. Između nje i svih vjernika stvara se novi i duboki odnos, koji je utemeljen na tajni majčinstva i sinovstva. Ona ulazi u život učenika, jer ju učenik uzima sebi, kao majku duhovnog života, kao majku koja mu je uzor u vjeri i ljubavi prema Bogu i čovjeku. Ona je lik i Majka Crkve. U Ivanovu odgovoru je odgovor svih nas, na Isusovu želju i mi ju uzimamo kao Ivan, za svoju majku. Ivan predstavlja svakoga od nas koji u svojem životu primaju njega i uzimaju Mariju za vlastitu Majku. Isusove riječi upućene s križa Mariji i Ivanu riječi su utjehe. To su riječi ohrabrenja za sve naše suze i gorke trenutke života u kojim nam Isus poručuje: Ja sam uza Te! Ne boj se! Uza Te je moja Majka koju sam darovao ne samo Ivanu, nego i svakome od vas da ne budete sami. Njegova Riječ i ova euharistija nam govore da je on sa svojom Majkom, Gospom od Suza uz nas. Oni nas obasjavaju svojim svjetlom i prate naš korake dobrote i ljubavi da ne klonemo na putu vjere i spasenja. U ovom darivanju ostvaruje se novi odnos između Boga  i čovjeka, koji je utemeljen na otajstvu majčinstva i sinovstva, po daru s Isusovog križa, a koji po njima i nama nastavlja snagom ljubavi stvarati novi svijet“, rekao je biskup Martinović.

„Isus nam je s križa darovao svoju majku Mariju – Gospu od Suza, za Majku, a svojim načinom ophođenja prema ljudima, svojim riječima, svojim životom i smrću otvorio oči, omogućio nam je da vjeru doživimo kao novi način gledanja, ljubav kao novi model ponašanja i pohvalu kao izraz našeg novog osjećaja života u stvaranju novog neba i nove zemlje, gdje neće više biti ni jauka, ni tuge ni boli, gdje Bog otire svaku suzu s naših očiju snagom svoje ljubavi i uskrsnuća“, naglasio je.

Biskup je potom istaknuo kako su Marijine suze i plač ozbiljna i duboka stvarnost njezinog života te otajstveno povezuju božanske i ljudske osjećaje Isusa i Marije. „Njihove suze su utkane u njihove živote i u njima imamo snagu Božjih osjećaja prema ljudima, prema čovječanstvu, prema svakoj osobi. Isus je plakao za smrću prijatelja Lazara, nad Jeruzalemom koji odbacuje Boga, u Getsemanskom vrtu, na križu, a o Marijinom plaču nemamo ništa zapisano, pa čak ni kad je bila pod križem. Njezine su suze kao i Isusove utkane u njihov život i poslanje koje su primili od Oca. Tako su i naše suze su utkane u naše živote, u naše poslanje, molitve i trpljenje, u naše ustrajno i ponizno hodočašće prema nebu“, pojasnio je.

„Gospine suze znak su blizine, nježnosti, utjehe, suosjećanja, dijeljenja, ljubavi i dara nebeske Majke. One nas pozivaju da se ojačamo u vjeri, obnovimo i promijenimo. One su poziv na istinsko obraćenje, da molimo Boga za sve one koji su radi nas nedužno i nevino plakali, za one kojima smo mi u životu svjesno ili nesvjesno bili razlog njihovih suza, za sve nedužne suze čovječanstva, a nadasve za sve prolivene suze djece, mladih i nevinih koji su žrtve nasilja, trgovine, te bilo kojeg oblika zla u svijetu i kod nas. Kako ne spomenuti i ne misliti na tolike suze starih i napuštenih osoba, bolesnika i patnika, prognanika, izbjeglica, migranta, siromaha i zaboravljenih osoba čije suze nitko ne pozna, ne vidi i nikoga ne zanimaju doli Boga koji im je jedini snaga i utjeha“, poručio je.

„Njezine suze su svete, u njih su ovdje utkane naše molitve, naše hodočašće, naše žrtve, patnje, darovi, devetnica, ispovijedi, post, sve što smo prikazali našoj Gospi i što molimo da nam po njezinu zagovoru Gospodin primi. Molimo za sve majke koje plaču za svojom djecom, nad lutanjima i nevoljama svoje djece. Ovo svetište Gospe od Suza nas usmjeravaju na Božjoj brigu, kao i na sve ono što nam je u svojoj blagosti i ljubavi darovao po svome Sinu i njegovoj majci Mariji. Ono nam govori o majčinskoj nježnosti i ljubavi, o Marijinim očima i pogledu, o njezinim suzama i blizini. Sa sv. Ivanom pod križem prihvatili smo Mariju za svoju nebesku Majku i molimo je da nas prati, pomaže i vodi do Isusa. Da uvijek bude s nama, kao što je bila sa svojim Sinom do smrti na križu, molimo ju neka nam pomogne u suznim trenucima života i da naše suzne vapaje prinese svome Sinu Isusu, da nam pomogne poput nje živjeti svoju vjeru i sve darivati Bogu. Suze Marijine su svete, ali i suze svih majki su svete i blagoslovljene, jer one pokazuju Marijinu i Božju suosjećajnost s nama, našim trpljenjima i žalostima“, istaknuo je mons. Martinović.

„Svaka isplakana suza je molitva i vapaj Bogu da pogleda na nas i naše živote. Neka nas Gospa usliši, neka nam pomogne zbog svih prolivenih ili  ne obrisanih suza. Neka naše molitve njoj budu naše krunice suza, neka budu znak naše ljubavi, dobrote, žrtve, opraštanja, pomirenja i svega što činimo iz vjere i ljubavi prema Bogu. Molimo, neka Isus večeras pogleda na suze svih majki, jer majčino srce najviše ljubi i trpi, a majčine oče imaju najbistriji pogled. Majčine su oči najljepše. Kroz njih se vidi nebo. U njima se vidi ljepota i sjaj ljubavi. U njima se vidi sjaj Božje prisutnosti, u njima je sigurnost, toplina, mir, istina, milosrđe i život“, zaključio je.

Nakon popričesne molitve vjernicu su u službi svjetla, pohvala i molbenica nastavili hvaliti Isusovu Majku čiji je lik u procesiji bio pronesen prostorom. Moleći i pjevajući, hodočasnici su uzdizanjem svijeća iskazali ljubav i vjernost majci Mariji, Gospi od Suza. Na svršetku službe svjetla biskup Ivo je zahvalio svima nazočnima istaknuvši kako su svojim sudjelovanjem pokazali ljubav prema Bogu. Izraze zahvalnosti uputio je i župniku i rektoru Svetišta Antunu Ćorkoviću za sve ono što je sa svojim suradnicima učinio kako bi priprava i samo slavlje bilo dostojno Boga i Isusove Majke.

Zahvalio je potom i predvoditeljima slavlja tijekom devetnice, a napose svećenicima ispovjednicima koji su neumorno bili na raspolaganju vjernicima. „Oni nisu uzeli samo vaše grijehe, nego i suze. Oni su poput Marije i Isusa željeli da se Božja ljubav još više nastani u vašim srcima“, rekao je.

Na kraju je podsjetio vjernike na poziv pape Franje koji govori kako Gospa i danas plače nad patnjama svoje djece diljem svijeta. Potaknuo ih je da u svoje molitvene nakane uključe i molitvu za mir u Ukrajini, Izraelu, Palestini i drugim ratom zahvaćenim mjestima te je na kraju na sve zazvao Božji blagoslov.

Među hodočasnicima, bili su i javni dužnosnici na čelu s požeško-slavonskom županicom Antonijom Jozić, pleterničkom gradonačelnicom Marijom Šarić i požeškim gradonačelnikom Željkom Glavićem.