Misu je prvoga dana trodnevnice predvodio fra Đuro Vuradin uz koncelebraciju fra Nikice Batiste.

Na početku homilije predvoditelj je ukazao na riječi iz evanđelja „kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe“, te je naglasio, kako je ta sila zapravo poniznost. U tom je kontekstu podsjetio na riječi Blažene Djevice Marija, koja je kao ponizna službenica rekla „neka mi bude po Tvojoj riječi.“ No, upozorio je, kako mi u našim životima teško prihvaćamo Božju volju. „Svim silama se često borimo da bude onako kako bi mi htjeli. Dolazimo Bogu i molimo, čak inzistiramo na nečemu što mi želimo. I onda se jako, jako mučimo, puni smo briga, patnja i nesigurnosti, jer želimo da se ostvari ono što mi želimo, a to se često  ne ostvari.“ Na pitanje zašto je to tako, propovjednik je odgovorio „zato jer Bog zna da je za naše spasenje nešto drugo važnije. On nas zapravo želi spasiti, a mi to često ne vidimo. Zato nam Gospodin kroz povijest šalje one koji svjedoče o velikoj istini ljubavi Božjoj. Tu su sveci, kao i Blažena Djevica Marija“.

Uz spomendan BDM iz Guadalupe, fra Đuro Vuradin je podsjetio na čudotvornu sliku Gospe sa plaštem pred kojom su se dogodila brojna obraćenja. Naglasio je kako je ta slika i danas predmet proučavanja, jer, u stvari, „to je živa slika u kojoj se  očituje beskrajna Božja ljubav“.

Nadalje, propovjednik je podsjetio, kako je u Puli prije 800 godina bl. Oton živio, propovijedao i činio čuda. „No, brojna čuda se i danas događaju na grobu bl. Otona, a čuda se  događaju tamo gdje ima vjere, jer tamo gdje ima vjere Isus je uvijek činio čuda. I zato nam govori ‘Kraljevstvo Nebesko silom se probija i siloviti ga grabe’. Ne siloviti moćnici sa silom i snagom ljudskom, nego silom i snagom poniznosti. To je ta sila koja je najjača na svijetu, poniznost. A ponizan ne znači da nas netko vrijeđa. Svaki čovjek je vrijedan, jer je stvoren na sliku Božju. Ponizan znači priznati istinu: istinu da smo stvorenja, da sve što imamo je od Boga i da ono što nam Bog govori kroz Sveto pismo je istina i da nas Bog želi ovdje sretne, radosne, jer On je onaj koji liječi i ozdravlja naša srca a ako je potrebno i naše tijelo.“

Fra Đuro Vuradin je posvijestio, kako u slobodi trebamo služiti Gospodinu, no mi često služimo najprije sebi, svojim osjećajima koji nas onda unište. Služimo i svojim bližnjima koji imaju svoje ideje i planove i mislimo da smo slobodni, jer činimo ono što drugi žele. „Pokušajmo vidjeti sami u svome srcu koliko smo slobodni. Blažena Djevica Marija je uplašena upitala anđela ‘kako će to biti? Ja to ne znam’. Marija je prizna da ne zna, ali je to priznala u svojoj poniznosti, dok mi često u svojoj oholosti mislimo da sve znamo, za stvari koje nas okružuju mislimo da su temelj svega. A zapravo temelj svega je naša obitelj u kojima živimo.“

Na kraju homilije vraćajući misao na bl. Otona, propovjednik je naglasio kako je Gospodin po njegovu zagovoru činio silne znakove. „I danas ih čini, a mi ih često ne prepoznajemo. Stoga, neka nas Gospodin ojača i po zagovoru bl. Otona izliječi našu duhovnu sljepoću“.

Misu je glazbeno uzveličala Grupa Oton.

Drugog i trećeg dana trodnevnice misu je predvodio vlč. Josip Kolega.

Iako je blagdan bl. Otona 14. prosinca, zbog zauzetosti biskupa Ivana Štironje, kako je pojašnjeno na trodnevnici, svečanu će proslavu mjesni ordinarij predvoditi u nedjelju, 15. prosinca u crkvi sv. Franje Asiškog u Puli, s početkom u 11.30.