Križni put predvodio je porečki i pulski biskup Ivan Štironja. U pratnji svojih svećenika, redovnika i redovnica, sudjelovali su brojni vjernici iz raznih dijelova biskupije. Pjevanje su predvodile sestre Službenice Milosrđa (ančele) iz Zagreba i Splita, a tekst križnog puta napisao je vlč. Darko Zgrablić.

U uvodu u pobožnost biskup Štironja uputio riječi pozdrava. „Dragi hodočasnici, štovatelji svetoga Križa, braćo i sestre u Kristu! Sve vas srdačno pozdravljam i izričem dobrodošlicu na Križni put u ovoj drevnoj Pulskoj areni. Poseban pozdrav vama koji ste stigli iz daljega, izvan Istre, iz susjednih biskupija. Poseban pozdrav sestrama Službenicima milosrđa – ančelama. Zahvaljujem svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, i svima vama, dragi hodočasnici koji ste se okupili. Okupili smo se, kao vjernici, u radosnu zajedništvu, sa željom da svoje životne križeve sjedinimo s križem našega Spasitelja Isusa“, istaknuo je. 

Istaknuo je da Veliki tjedan donosi mnoga razotkrivanja. „U napetosti između prihvaćanja i odbacivanja, između vjere i nevjere, između ljudskih spletkarenja i Božjih planova, stoji križ, istinski znak Kristove ljubavi koji je osporavan unatoč tomu što je izvor spasenja. Kristova smrt zajedno s križem preobražava se u znak pobjede. Križ koji je pripravljen za mučenje Sina Božjega nije znak poraza nego vrhunac darivanja i Božje ljubavi prema palim i izgubljenim ljudima. Križ, koji je bio znak smrtne osude i mučenja, nije više teret nego je postao put iz patnje prema uskrsnuću, put iz tame prema svjetlu. U križu prepoznajemo Boga koji je ljubav, Boga koji se približio čovjeku, ušao u našu bol, preobrazi ju i učinio snagom za novi život“, naglasio je mons. Štironja. 

Potaknuo je sudionike pobožnosti da svoje patnje sjedine s Kristovom patnjom. „Dok slijedimo postaje križnog puta, ne promatrajmo ih samo kao događaj iz prošlosti, nego prepoznajmo u njima svoje vlastite križeve, padove i podizanja; prepoznajmo svoje strahove i sumnje, svoje borbe, pobjede i poraze, svoje vlastite padove, podizanja i sve životne borbe. Sjedinimo ih s Kristovom patnjom, u vjeri i nadi da nijedna naša patnja nije besmislena, pogotovu kada svoja trpljenja predamo Kristu i sjedinimo ih s njegovim trpljenjem i s njegovom ljubavlju“, rekao je. 

„Neka nas, braćo i sestre, ovaj križni put ojača u vjeri, neka u našim srcima probudi nadu, i zapali plamen Kristove ljubavi, kako bismo poput tolikih Božjih ugodnika mogli svjedočiti da križ nije kraj nego početak novoga života. Neka nam ova pobožnost bude na spasenje naših besmrtnih duša, za mir u svijetu, za nova svećenička i redovnička duhovna zvanja, za sve nas i za sve naše koji se preporučuju u naše molitve i žrtve“, zaključio je mons. Štironja. 

Ove godine od postaje do postaje križ su nosili svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi, franjevački kandidati, vjeroučitelji, obitelj Pašalić iz Pule, obitelj Zović iz Gračišća, obitelj Beriša iz Poreča, bračni par Žulj iz Pule, djelatnici hospicija, Kuće milosrđa i Pazinskog kolegija te katolički skauti i mladi.