Biskup Svalina misu je slavio u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata Tomom Vukšićem,  mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim apostolskim upraviteljem Petrom Palićem te banjolučkim pomoćnim biskupom Markom Semrenom.

U koncelebraciji su bila još 22 svećenika, među kojima provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, tajnik Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés, generalni vikari Vrhbosanske nadbiskupije i Vojnog ordinarijata mons. Slađan Ćosić i mons. Željko Čuturić i drugi.

„Danas Vrhbosanska nadbiskupija proslavlja svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, kojemu je posvećena cijela nadbiskupija sa svojim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim ostalim vjernicima. Zato su nam u goste došli biskup Petar Palić iz Mostara, biskup Marko Semren iz Banja Luke i srijemski biskup Fabijan Svalina, koji će predvoditi ovo euharistijsko slavlje. Njegovi su roditelji rođeni, kršteni i vjenčani na Kupreškoj visoravni u ovoj nadbiskupiji pa nas, dragi Fabijane, tvoja prisutnost dodatno raduje“, kazao je u svom pozdravu nadbiskup Vukšić.

Osim članova katedralne župne zajednice i drugih vjernika te sestara različitih družbi i bogoslova, u katedralu su došle brojne sestre Služavke Maloga Isusa iz cijele Sarajevske provincije, ali i brojne njihove susestre Zagrebačke i Splitske provincije, juniorke, novakinje i kandidatice predvođene vrhovnom glavaricom s. M. Marijom Banić te provincijalnim glavaricama s. M. Anom Marijom Kesten, s. M. Emanuelom Pečnik i s. M. Terezijom Pervan.

„Na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova 1974. godine Družba Služavki Malog Isusa u ovoj je katedrali, u kojoj uskrsnuće čekaju zemni ostaci njihova utemeljitelja nadbiskupa Josipa Stadlera, obavila posvetu Družbe Srcu Isusovu pa će danas, u povodu pedesete obljetnice, sestre te Družbe, nakon popričesne molitve, svečano obnoviti svoju posvetu izgovarajući riječi iste molitve koja je odzvanjala ovom dvoranom prije pola stoljeća. Draga braćo biskupi i svi ostali sudionici ovoga slavlja, sve vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem vam za ovu duhovnu blizinu i zajedničku molitvu. Dobro nam došli“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Kod oltara asistirao je đakon Antonio te bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater” pod vodstvom profesora vlč. Ivana Rake.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a za ovu prigodu pridružio im se veći broj sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske i Zagrebačke provincije.

„Lijepo je danas biti ovdje jer je poseban dan za u prvostolnicu, za nadbiskupijsku zajednicu i za zajednicu sestara Služavki Maloga Isusa. Ova svetkovina koju slavimo danas vraća nas na izvore. Vraća nas u duhu, u dvoranu, posljednje večere, kada je Gospodin Isus, prije nego je slavio posljednju večeru, večeru oproštaja, svojim učenicima učinio gestu ljubavi kroz služenje. A nakon toga uslijedila je najveća ljubav, a to je da svoju prisutnost ostavio u darovima kruha i vina. I mi započinjući ovo misno slavlje želimo raspoložiti svoje srce, pripremiti ga za te lijepe događaje, da se uskrsna radost nastani u nama“, kazao je biskup Svalina uvodeći u misu.

U propovijedi biskup Svalina najprije je istaknuo da srce tako jednostavna, obična riječ, a ipak teška za doreći, jer je bogata i značenjem i znakovitošću i da je njena složenost posljedica njenog bogatstva.

„Srce, to nije najprije neki mišić, to je ‘znak’: kao što fizičko srce vlada životom, krvotokom u organizmu, prestanak njegova rada naviješta smrt, tako je ‘moralno srce’ u čovjeku središte njegova duhovnog života: ono izražava nutrinu razumnog i slobodnog bića, ono najbolje izriče njegovu bit. Blago čovjeku koji ima ‘srce’, koji je ‘dobrog srca’… Iz srca – dobrog ili zlog – izlaze dobra ili zla djela, preljubi, mržnje pa i heroizmi. Srce izražava i osjećaje i strasti koji izlaze iz naše nutrine, ali i volju kojom ravna razum: srce, dakle, upravlja osjećajima, vlada strastima, suvereno odlučuje slobodom. U rječniku duhovnih pisaca srce je ‘središte (završnica) duše’, a u Bogu to je sama njegova bit, tj. ljubav. Bog upravo i gleda u srce, on koji ‘istražuje srca i bubrege’… Bog je srce! To je srce Oca, koje je bolno ucviljeno zbog bune njegove djece, kao što kaže prorok Izaija. To je srce majke: čak, ako tjelesna majka napusti svoje dojenče, on ne napušta svoju djecu“, kazao je biskup u svojoj propovijedi.

„Bog je srce i on ljubi: on je toliko ljubio svijet da je poslao svoga  jedinorođenoga Sina, kaže Isus Nikodemu, a sv. Ivan na drugom mjestu uvjerava: ako vas vlastito srce osuđuje, Bog je veći od našega srca (1 Iv 3,20)… A čovjek-Bog nas je ljubio i ljubi nas. Sve do poniženja, sve do križa. Sve do toga da je dao da njegovo tjelesno srce probode vojnik. I od tada je otvoreno fizičko srce postalo ljudima znak spasenja. Da, ono je doista izražajni znak vječne Božje ljubavi prema nama, njegove utjelovljene, bolne i patničke ljubavi… Uprimo svoj pogled i vjerujmo u Ljubav! To je poruka današnje svetkovine Presvetog Srca Isusova. A naša molitva stapa se s vapajem svetoga kralja Davida: ‘Srce čisto stvori mi, Bože!’…  Pred Bogom vrijedi samo ono i onaj koji nasljeduje Srce bez premca, srce Isusovo… Isus je srce“, kazao je mons. Svalina te naveo nekoliko primjera iz Isusova života u kojima Gospodin pokazuje svoju ljubav prema čovjeku i milosrđe prema grešnicima.

„Liturgijsko slavlje Srca Isusova može postati prilika da razmišljamo o istini povijesti spasenja: Bog je ljubav, i Krist nam ju je očitovao. Bog je vodio brigu o svom narodu, kao brižni pastir o svome stadu. Krist i kao čovjek produžava istu ljubav, štoviše, on kao dobri pastir daje svoj život za svoje stado. A konkretnu poruku mogli bismo sažeti Isusovim riječima iz Evanđelja: ‘Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca’ (Mt 11,29). Učiti od njega znači ‘ići k njemu’ i nastaviti njegov stil života i prihvatiti njegova uvjerenja: osobno svjedočiti da je Bog ljubav, kao što je to Krist svjedočio“, poručio je biskup Svalina.

Nakon propovijedi sestre Služavke Malog Isusa izmolile su molitvu posvete Srcu Isusovu koju se njihove susestre molile na istom mjestu prije pedeset godina.

Na kraju mise biskup Svalina je izrazio radost što je u katedrali Srca Isusova imao prigodu svjedočiti crkveno zajedništvo i zajedništvo naroda. Spomenuo je da dolazi iz Srijemske biskupije u Republici Srbiji ističući da je ta biskupija po patnjama slična Vrhbosanskoj nadbiskupiji, Banjolučkoj i Trebinjsko-mrkanskoj te dijelom Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Kazao je i da progon članova Katoličke Crkve 1945. i 1995. gotovo opustošio mnoge dijelove Srijemske biskupije. Čestitao je obljetnicu sestrama Služavkama Maloga Isusa i zamolio ih da u svoje molitve uključe i vjernike Srijemske biskupije.

Poslije mise sestre su molile i pjevale u dnu katedrale pokraj cvijećem ukrašenog groba svoga utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera. Sestre Služavke Malog Isusa nastavile su svoje druženje u obližnjem samostanu „Egipat“ utemeljenom prije 125. godina.