Mons. Gjonlleshaj misu je slavio u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini Tomom Vukšićem, umirovljenim vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem i mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim apostolskim upraviteljem Petrom Palićem. Suslavila su još 15 svećenika među kojima otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco i ministar Franjevačke provincije Svetoga Križa Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. Sudjelovale su brojne redovnice raznih družbi predvođene svojim provincijalnim i samostanskim glavaricama, bogoslovi i drugi vjernici. Asistirala su dvojica đakona i bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater pod vodstvom vlč. Ivana Rake. Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Prije početka mise pozdrav svim nazočnima uputio je nadbiskup Vukšić. „Poštovana braćo i sestre, okupljeni smo na ovo euharistijsko slavlje s nakanom da proslavimo svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, nebeskoga zaštitnika Vrhbosanske nadbiskupije, i zahvalimo dragomu Bogu za sve blagoslove kojima je hrabrio, odgajao, podržavao na pravom putu i posvećivao nadbiskupiju i sve nas njezine vjernike. I dok sa zahvalnošću započinjemo ovo slavlje, srdačno pozdravljam kardinala Vinka, biskupa Petra iz Mostara, otpravnika poslova Apostolske nuncijature mons. Amaurya, mnogopoštovanoga provincijala fra Zdravka, sestre provincijalke, pjevače i bogoslove, predstavnike raznih crkvenih ustanova i sve vas ostale Kristove vjernike. S nama je danas mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup Barske nadbiskupije u Crnoj Gori, koji će predvoditi ovo misno slavlje i uputiti nam homiliju. Dragi oče Roče, velika ti hvala za dolazak u Sarajevo i za ovaj milosni događaj, koji započinjemo pod tvojim vodstvom, koji neka bude molitva za blagoslov svima nama, za slogu među ljudima i za mir u svijetu. Neka ljubav Srca Isusova učini srca naša i srca svih ljudi po srcu svome“, poželio je nadbiskup Vukšić.

Na početku propovijedi nadbiskup Gjonlleshaj je izrazio zadovoljstvo što može predvoditi „euharistiju na čast Presvetom Srcu Isusovu, patron ove predivne katedrale“ te je zahvalio nadbiskupu Vukšiću za poziv. „Gospodine nadbiskupe Tomo, došao sam ovdje rado, kao brat u episkopatu, i molim Boga na ovoj misi da blagoslovi tvoju službu u ovom prekrasnom gradu i u ovoj drevnoj i dragoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji“, kazao je barski nadbiskup te svima čestitao svetkovinu Srca Isusova „koja u našoj katoličkoj tradiciji više od četiri stoljeća simbolizira neizmjernu Božju ljubav prema svome narodu.“

„Srce je, prema ovoj tradiciji, simbol ljubavi, Božje ljubavi prema svakom čovjeku. Neka bude simbol i naše ljubavi prema njemu, našeg potpunog životnog posvećenja Bogu; neka srce Isusovo simbolizira i naše srce, neka i naše srce bude puno međusobne ljubavi i poštovanja. Srce Isusovo se spominje u Novom Zavjetu u jednom jako važnom tekstu Evanđelja po Mateju: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11, 28 – 30). Srce Isusovo je uzorno, ono privlači k sebi posebno umorne i opterećene. Umorni su slika onih koje je obuhvatio fizički umor, a opterećeni su oni koji se nalaze pod nekim duhovnim teretom. Isus privlači sebi sve, obećava odmor u njegovoj prisutnosti, svim umornima i opterećenima. Lijepo je odmoriti se u Isusovom Srcu, uživati u neizmjernoj njegovoj ljubavi prema nama. Isus također poziva da učimo od njega, da nam on bude uzor: on je krotka i ponizna srca. Netko tko je krotka i ponizna srca uzima na se jaram, riječ koja u židovskoj tradiciji simbolizira Božje zapovijedi. Često se riječ jaram u Bibliji koristi kao metafora Božjih zapovijedi: jaram je nešto što je potrebno nositi na leđima, ali taj jaram, prema Isusovim riječima, nije nimalo težak, dapače, on je ‘sladak’, a breme je njegovo ‘lako’. Nema ništa ljepše od vjernosti Božjim zapovijedima, koje nisu teške, a Isus je primjer osobe vjerne volji svoga Oca. Teže je živjeti na način da se ne nosi taj jaram, teže je živjeti bez tog bremena, jer ako se ne bude nosilo to breme, bit ćemo primorani nositi neko drugo, koje će biti dosta teško nositi. Jer naš život je pun jarmova i bremena, htjeli mi to priznati ili ne“, kazao je barski nadbiskup.

Podsjetio je da se oko 1670. godine Isus ukazao sv. Margareti Mariji Alacoque nekoliko puta, dok je bila u molitvi tijekom osmine Tijelova, i pokazao joj svoje srce.

„Ova francuska redovnica sestara vizitandina, svetica koja je najzaslužnija za početak širenja kulta Srca Isusova, kasnije je opisala viđenje: Srce okruženo vatrom i okrunjeno trnjem, iznad kojeg je stajao križ. Uz to viđenje ona je čula i Isusov glas: Vidi, ovaj križ koji gori od ljubavi prema ljudima, a unatoč tome dobije nezahvalnosti i poniženja. Ovo je srce vazda spremno uliti milosti i blagoslove svima; ali redovita poniženja kojima je podvrgnuto ometaju širenju milosti i blagoslova. Isus je dakle, prije svega, htio pokazati sv. Margareti svoje srce: da ona vidi da se ono nalazi u trajnoj vatri ljubavi prema ljudima i da, kao nekoć dok je nosio križ prema Kalvariji glava bila okrunjena trnjem, sad mu je Srce ranjeno od nedostatka ljubavi prema njemu“, rekao je nadbiskup Rrok.

„Isus želi da mi živimo od milosti Božje, da nam život bude pun njegovog dara i dobrote… Ove riječi svetoj Margareti su opomena nama: možemo živjeti od Božje milosti samo ako nam srce gori od ljubavi, ako prihvatimo tu prolivenu krv i živimo od nje, ako nam ta krv puna ljubavi ulazi u srce i promijeni ga, jer dok god naše srce ne bude slično Srcu Isusovom, što sličnije njemu, neće biti u milosti Božjoj“, dodao je.

Podsjetivši da je Isus sv. Margareti poručio da je za postizanje željenih ciljeva u duhovnom životu najvažnija prikladna pokora i pobožna Pričest odnosno kult Svete Euharistije, pastir Barske nadbiskupije istaknuo je da pokora ima cilj ispraviti učinjene grijehe i nered. „Trebamo, dakle, pokorno živjeti, jer je teško ići naprijed bez sređivanja stvari iz prošlosti, koje su nekad vrlo mučne, koje nam stoje kao breme na leđima. Istodobno, kult Srca Isusova, koji je usko vezan uz kult Presvete Euharistije, usmjerava nas prema izvoru našeg života, prema pravoj hrani koja nam otvara oči i srce da gledamo naprijed, uvijek ustrajni prema dobru i spremni na žrtvu prema Kristu. Presveta Euharistija nas potiče da shvatimo da je Isus, zbog ljubavi prema nama, darovao sebe, ali i da nas i dalje prati svojom ljubavlju i da i danas pati od nedostatka ljubavi u našem srcu“, kazao je barski nadbiskup u  propovijedi.