Knjigu su predstavili sisački biskup Vlado Košić, postulator i priređivač knjige mons. Juraj Batelja te krašićki župnik Ivan Vučak.

Na početku, pozdravivši goste, biskup Košić čestitao je mons. Batelji na njegovoj nevjerojatnoj ustrajnosti i životnoj snazi koju ulaže u širenje istine o bl. Alojziju Stepincu. Prisjetio se i kako se s ovim propovijedima prvi put susreo u studentskim danima, kada je kao bogoslov dolazio svakodnevno čitati kanoniku Nikoli Boriću, jednom od blaženikovih tajnika. „Tu se nalazilo i tih nekoliko knjiga propovijedi tiskanih ciklostilom, na kojima nije bilo napisano tko je autor. No, svećenici koji su ih dobili, dobro su znali da je autor nadbiskup Stepinac i da njegova imena nema zato što je bio zabranjen. Premda je bio u zatvoru i zabranjeno mu je bilo javno nastupati, njegova riječ je ipak dolazila do propovjednika koji su je prenosili vjernicima. Ovaj svezak pred nama sadrži propovijedi o BD Mariji koju je blaženik posebno poštivao. Sjetimo se samo kako je s ljubavlju hodočastio u Mariju Bistricu i onih njegovih riječi: Narod koji ljubi Mariju neće propasti. To je ono što nam je ostavio u nasljeđe, a to je i naša nada, nada našeg naroda koji štuje Blaženu Djevicu Mariju“, poručio je biskup.

Krašićki župnik Vučak zahvalio je svima koji su bili uključeni u nastanak ove knjige, a posebno mons. Batelji koji je najzaslužniji za njeno tiskanje u ovom modernom formatu. Zahvalio je i zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću na napisanom predgovoru te biskupu Košiću što je omogućio predstavljanje u Sisku. Osvrnuvši se na Mariju Pomoćnicu iz naslova knjige, Vučak je pojasnio kako je Stepinac oduvijek bio posebno vezan upravo za nju. „Na njezin blagdan, 8. svibnja 1898. godine rođen je Alojzije Stepinac u Brezariću, a dan poslije donesen je u staru krašićku crkvu gdje je primio sakrament krštenja. Zanimljivo, kako je u svibnju, mjesecu njegova rođenja, naglasak na Majci Božjoj, ali i na svim našim majkama, jer se druge nedjelje u svibnju slavi Majčin dan. Zašto to govorim? Zato jer se ova slika Marije Pomoćnice, koju vidite i na naslovnici knjige, nalazi iznad kreveta u njegovoj sobi u Krašiću i upravo je tu sliku on zaželio nakon smrti svoje majke. Kada je došao u sužanjstvo, napisao je kako je baš ispred nje oduvijek posebno molio i posebno je volio. Iz toga možemo vidjeti kako je ljubav prema BDM naš blažen dobio od najranijih dana, upravo preko svoje majke Barbare“, ustvrdio je Vučak, dodavši kako su propovijedi koje se nalaze unutar korica ove knjige još uvijek nevjerojatno aktualne i snažne.

Na kraju, mons. Batelja pojasnio je kako je ovo tek kap u moru onoga što je blaženi Alojzije ostavio u nasljedstvo svima nama te kako se u knjizi nalazi 80 propovijedi od kojih se 50 oslanja na Litanije lauretanske, a 30 se temelji na starozavjetnim slikama u kojima vjernik može prepoznati Mariju. Objašnjavajući vizual naslovnice knjige, rekao je kako se na njoj nalaze slike Marije povezane s osobom Stepinca i njegovim životom: Majka Božja Bistrička, Gospa Sinjska, Gospa Trsatska i Gospa Czestochowska iz Lepoglave.

„Kada je nadbiskup Stepinac 5. prosinca 1951. premješten na izdržavanje kazne u Krašić, župnik je otvorio kofer u kojem su bile mape i mape svega što je Stepinac sastavio i preveo u Lepoglavi. U tim koferima bile su zbirke propovijedi na litanije, za sve blagdane, zbirke životopisaca svetaca itd. Upravo mi je iz tog vremena jedna stvar posebno zanimljiva. To je kako su čak i nevjernici, njegovi uznici u zatvoru, primjećivali kako je on bio skladan. Tu odliku sklada prenio je i ponajbolje se vidi upravo u ovim propovijedima. Iako ih je Stepinac pisao na pisaćem stroju u njima se vidi jedna jasnoća. Nije tu bilo ispravaka, križanja i dodavanja. Tek tu i tamo rukom je znao ispraviti koje slovo ili dopisati na kraju cijelu rečenicu. Treba reći da je Stepinac bio rijetki hrvatski teolog tog vremena koji je homiletiku gradio na Riječi Božjoj. Njegove propovijedi sastojale su se od tri dijela; misli iz Svetog pisma, postavljanja teme te razrade i upotpunjavanja povijesnim osobama i događajima, od svetaca i kraljeva do teških grešnika. Nije se libio zahvatiti ni jednu tragediju ljudskog života. U svaku poru je ušao odgovorno, da razotkrije bijedu ljudskog srca, a kako bi u nju mogao staviti miomiris Božjeg milosrđa koje dolazi Marijinim posredništvom“, zaključio je na kraju mons. Batelja.