Na misi koncelebrirali su preč. Franjo Biškup, preč. Stjepan Njaman, fra Dragan Grizelj, vlč. Tihomir Kosec i vlč. Marko Domiter, a sudjelovali su samo koordinatori Trajnog euharistijskog klanjanja jer kapela zbog svoje veličine ne može primiti već broj vjernika.

U svojoj je homiliji biskup pojasnio opravdanost i potrebu štovanja Presvetog oltarskog sakramenta i izvan mise istaknuvši kako „Krist kojega blagujemo u euharistiji postaje živ u zajednici koja ide u svijet. Ostaje li ili ide? Ide u svijet, mi smo njegovo Tijelo. U nama živi, po nama živi i mi jesmo tijelo Kristovo. Svi mi pojedinačno i zajedno, ali ne možemo biti pojedinačno ako nismo zajedno. Isus nas šalje u svijet da budemo njegovo tijelo. Ali zašto ovdje ostaje? Ostaje ovdje u svome boravištu da kad zaboravimo, kad se ne sjetimo da je On u središtu, kad ne živi više u srcu, vratimo se ovdje i da tu tajnu još jedanput proživimo. Da kažemo: ‘Gospodine, otvori moje srce da možeš živjeti u meni, da ti budeš život moj, da osjetimo kako Ti u meni djeluješ i želiš me ponovno vratiti u svijet. Dovodiš me ovdje jer ti želim donijeti prazninu svoje duše, prazninu našega društva, hladnoću koju ne mogu podnijeti. Ti si ovdje i kao ognjište koje ponovno grije, podsjećaš me da si stalno prisutan u Euharistiji, u izloženom Presvetom i da si prisutan u meni i u našoj Crkvi’“.

Na kraju homilije biskup Radoš posebno se obratio klanjateljima Presvetog oltarskog sakramenta istaknuvši kako u tu kapelu ne dolaze čuvati Isusa, već biti čuvani od Njega, a po njima će čuvati i druge. Biskup im je zaželio da svaki put kad dođu ovdje u kapelu Trajnog euharistijskog klanjanja Gospodin u njima obnovi sjećanje na Njegovu ljubav jer „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina za nas da ni jedan od nas ne propadne nego da ima život vječni“.

Nadalje je biskup napomenuo kako će uz Isusa zasigurno osjetiti i svoju nedostojnost i grešnost, ali da ne smiju zaboraviti da Isus dolazi upravo takvima da ih očisti, podigne i šalje drugima. Te druge donosit će i ovdje Isusu u svojim molitvama kako bi On po vama ušao i u njihove živote, kazao je biskup potaknuvši klanjatelje na ustrajnu molitvu za potrebe varaždinske biskupije i cijele Crkve.

Nakon homilije biskup Radoš je blagoslovio kameni oltar u kapeli Trajnog euharistijskog klanjanja nakon čega je uslijedila euharistijska žrtva i pričest pod prilikama kruha i vina. Poslije pričesti izložen je Presveti oltarski sakrament na oltaru kapele, nakon kraćeg klanjanja biskup je blagoslovio okupljene s Presvetim. Od 21 sata započelo je Trajno euharistijsko klanjanje u Varaždinu kada su svoja dežurstva započeli prvi klanjatelji.