Svrha ove Konstitucije je reforma Rimske kurije kako bi se unaprijedilo njeno služenje općoj Crkvi i svijetu. Rimska kurija je ustanova kojom se Rimski prvosvećenik redovito koristi u vršenju svoje vrhovne pastirske službe i svoje sveopće misije u svijetu. Ona je u službi Pape, Petrova nasljednika, i biskupa, nasljednika apostola, prema načinima koji su svojstveni naravi svakoga od njih, ispunjavajući svoju zadaću u evanđeoskom duhu, radeći za dobro i u službi zajedništva, jedinstva i izgradnje sveopće Crkve i udovoljavanja zahtjevima svijeta u kojemu je Crkva pozvana ispuniti svoje poslanje (Čl. 1).

U Apostolskoj konstituciji Praedicate evangelium papa Franjo potvrđuje cjelokupnu strukturu i zadaće Državnog tajništva. Glavna novost je ta da će se prijašnje kongregacije i vijeća ubuduće zvati dikasteriji (uredi). U tekstu se ističe da Rimsku kuriju čine: Državno tajništvo, Dikasteriji i druga tijela, koji su međusobno pravno jednaki. Apostolska konstitucija nudi i druge neke novosti: voditelji u dikasterijima u budućnosti mogu biti i laici, i muškarci i žene, a rimski biskup sam vodi jedan dikasterij, onaj za evangelizaciju naroda. Ubuduće će svaki zaposlenik ili poglavar dikasterija morati otići u mirovinu najkasnije do 80. godine – s iznimkom samog pape. Postojat će i Dikasterij za službu milosrđa, a Dikasteriju za evangelizaciju se daje istaknuta uloga promicanja svijesti i odgovornosti za misionarski život kod svih krštenika.

Dikasterij za evangelizaciju apostolska konstitucija „Praedicate evangelium“ stavlja na prvo mjesto na popisu vatikanskih ureda. U službi je djela evangelizacije, mjerodavan je za temeljna pitanja evangelizacije u svijetu i za ustanovljivanje, praćenje i potporu novih partikularnih Crkava, ne dovodeći u pitanje nadležnosti Dikasterija za Istočne Crkve. Dikasterij za evangelizaciju vodit će papa izravno.

Dikasterij za nauk vjere novi je naziv za nekadašnju Kongregaciju za nauk vjere. Pozvan je pomagati rimskom papi i biskupima/eparsima u naviještanju evanđelja u čitavome svijetu, promicanju i zaštiti integriteta katoličkog učenja o vjeri i moralu, nadahnjujući se na pologu vjere i tražeći njegovo sve dublje razumijevanje pred novim pitanjima koja se javljaju. Dikasterij se sastoji od dva odjela: doktrinarnog i disciplinskog. Pod taj Dikasterij spadaju Papinska biblijska komisija i Međunarodna teološka komisija te Papinsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika.

Osnivanjem Dikasterija za službu milosrđa Apostolska milostinjarna de facto postaje dikasterij. Taj dikasterij, pod vodstvom prefekta, milostinjara Njegove Svetosti, u koordinaciji s drugim dikasterijama nadležnim za to područje, svojim djelovanjem konkretizira brigu i blizinu rimskog pape, kao pastira opće Crkve, prema onima koji žive u situacijama neimaštine, marginalizacije ili siromaštva, kao i prigodom teških prirodnih nepogoda i katastrofa.

Dikasterij za Istočne Crkve bavi se pitanjima koja se tiču samosvojnih istočnih Katoličkih crkava (sui iuris), što se tiče osoba i stvari, a postojeće nadležnosti se ne mijenjaju.

Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata promiče svetu liturgiju prema obnovi koju je poduzeo Drugi vatikanski sabor. Što se tiče Dikasterija za kauze svetaca potvrđuju se zadaće dodijeljene Kongregaciji za kauze svetaca. Jedna od zadaća toga Dikasteriju je i prosuđivati o dodjeljivanju naslova crkvenog naučitelja nekome svecu, nakon što se o tome pozitivno očituje Dikasterij za nauk vjere.

Dikasterij za biskupe je tijelo odgovorno za sve vezano uz obavljanja biskupske službe u Latinskoj crkvi, ne dovodeći u pitanje nadležnost Dikasterija za evangelizaciju. U sklopu tog Dikasterija djelovat će Papinska komisija za Latinsku Ameriku.

Dikasterij za kler je mjerodavan za sve što se odnosi na svećenike i đakone dijecezanskog klera u vezi s osobama, njihovom pastoralnom službom i onim što im je potrebno za plodno vršenje njihove službe. U tim stvarima nudi biskupima odgovarajuću pomoć. Dikasterij je mjerodavan za slučajeve oslobađanja od dužnosti i obaveza koje su dijecezanski klerici i članovi ustanova posvećenog života i družbi apostolskog života, Latinske Crkve i Istočnih Crkava preuzeli đakonatom i prezbiteratom.

Dikasterij za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života zadržava nadležnosti nekadašnjeg vatikanskog ureda za redovnike. Nadležnost Dikasterija proteže se i na treće redove i udruge vjernika koje su osnovane sa željom da postanu ustanova posvećenog života ili družba apostolskog života.

I nadležnosti Dikasterija za laike, obitelj i život ostaju nepromijenjene. Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana je tijelo koje se bavi ekumenizmom. U svrhu unapređenja odnosa između katolika i Židova, pri Dikasteriju se osniva Komisija za vjerske odnose s židovstvom.

Ostali uredi su Dikasterij za međureligijski dijalog, Dikasterij za kulturu i obrazovanje koji je nastao spajanjem Kongregacije za katolički odgoj i Papinskog vijeća za kulturu, Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, Dikasterij za zakonodavne tekstove, Dikasterij za komunikaciju.

Konstitucijom je smanjen broj odjela ili dikasterija Rimske kurije, tako što je neke čija je svrha vrlo slična ili komplementarna spojila, te je racionalizirala njihovo djelovanje s ciljem da se izbjegne preklapanje nadležnosti i postigne veća radna učinkovitost. Osim gore navedenih dikasterija, reforma se tiče i drugih kurijalnih ureda i tijela, kao što su tijela zadužena za provođenje pravde (Apostolska pokorničarna, Vrhovni sud Apostolske signature, Sud Rimske rote), tijela za ekonomsko poslovanje, uredi (Prefektura papinske palače, Služba bogoslužnih slavlja vrhovnog svećenika, Komornik Svete rimske Crkve), odvjetnici pri Rimskoj kuriji i Svetoj Stolici.

Drugi aspekti sadržani u dokumentu su isticanje Državnog tajništva kao “papinskog tajništva”, prijenos Ureda za osoblje kurije u Tajništvo za ekonomiju (SPE), naznaka da Uprava imovinom Apostolske Stolice (APSA) mora djelovati kroz instrumentalnu djelatnost Zavoda za vjerska djela (IOR). Ovdje se većina reformi odnosi na sljedeća tijela:

Vijeće za ekonomska pitanja. Ovo vijeće nadležno je za nadzor nad administrativnim i financijskim strukturama i aktivnostima kurijalnih ustanova i ureda, ustanova povezanih sa Svetom Stolicom ili upućivanih na nju navedenih u popisu priloženom Statutu. Sastoji se od osam kardinala ili biskupa, koji predstavljaju univerzalnost Crkve, i sedam laika, izabranih među stručnjacima različitih nacionalnosti. Imenuje ih rimski prvosvećenik na pet godina. Vijeće saziva i njime predsjedava kardinal koordinator, uz pomoć tajnika.

Tajništvo za ekonomska pitanja. Tajništvo je odgovorno za gospodarska i financijska pitanja Rimske kurije. Obavlja kontrolu i nadzor u upravnim, gospodarskim i financijskim pitanjima nad kurijalnim ustanovama, uredima i ustanovama koje su povezane sa Svetom Stolicom ili se na nju pozivaju. Također vrši posebnu kontrolu nad Novčićem Sv. Petra i ostalim papinskim fondovima. Tajništvom predsjeda prefekt uz pomoć tajnika. Tijelo je podijeljeno nadvije oblasti: jedna za regulaciju, kontrolu i nadzor u ekonomskim i financijskim pitanjima, druga za regulaciju, kontrolu i nadzor u upravnim stvarima.

Uprava imovine Apostolske Stolice. Ovo tijelo upravlja i raspolaže nekretninama i pokretnom imovinom Svete Stolice namijenjene osiguravanju resursa potrebnih za vršenje vlastite službe Rimske kurije na dobrobit cijele Crkve. Upravom predsjeda predsjednik. Pomažu mu tajnik i Vijeće, koje čine kardinali, biskupi, svećenici i laici.

Ured glavnog revizora. Ured ima zadaću vršiti reviziju financijskih izvještaja Svete Stolice. Među osnovnim zadaćama je spriječiti anomalije u korištenju ili raspodjeli financijskih ili materijalnih sredstava; nepravilnosti u davanju ugovora ili u obavljanju transakcija ili raspolaganja; djela korupcije ili prijevare. Glavni revizor može samostalno pokrenuti istragu ili na zahtjev Vijeća za ekonomiju ili odgovornih za pojedina Tijela.

Vijeće za pridržana pitanja. Ovo je tijelo odgovorno za odobravanje svakog pravnog, gospodarskog ili financijskog akta koji za veće dobro Crkve ili osoba mora biti pod tajnom izmaknut kontroli i nadzoru nadležnih tijela. Isto tako, imat će zadaću provjeravati ugovore Svete Stolice koji prema zakonu zahtijevaju povjerljivost i nadzirati ih.

Odbor za ulaganja. Riječ je o savjetodavnom tijelu koje je odgovorno za jamstvo etičke prirode ulaganja imovine Svete Stolice.

Na kraju Konstitucije, navode se i ustanove koje u pravom smislu riječi ne pripadaju Rimskoj kuriji, premda imaju svoju pravnu osobnost, vrše službe potrebne ili korisne samom rimskom prvosvećeniku, Rimskoj kuriji i općoj Crkvi. Takve ustanove su: Vatikanski arhiv, Apostolska biblioteka, Radionica svetog Petra, Papinsko vijeće za arheologiju, Papinska akademija znanosti, Papinska akademija društvenih znanosti, Papinska akademija za život, Agencija Svete Stolice za ocjenjivanje i promicanje kvalitete crkvenih sveučilišta i fakulteta.

Konstitucija sadrži 250 članaka od kojih se najveći dio odnosi na opća načela. Preambula Konstitucije navodi da je svaki kršćanin misionarski učenik. Temeljna je, među općim načelima, odredba da se svi – pa stoga i vjernici laici i laikinje – mogu imenovati na mjesto uprave Rimske kurije, na temelju vikarske vlasti Petrova nasljednika: “Svaki kršćanin, snagom krštenja je učenik misionar u onoj mjeri u kojoj je susreo ljubav Božju u Kristu Isusu. To se ne može zanemariti u obnovi Kurije, čija reforma stoga mora uključivati ​​sudjelovanje laika i laikinja, također u ulozi upravljanja i odgovornosti” (Preambula, br. 10). Nadalje, utvrđeno je da za klerike i redovnike koji vrše neku službu u Rimskoj kuriji, mandat traje pet godina i može se obnoviti na drugih pet godina, nakon čega se vraćaju u vlastite biskupije i redovničke zajednice: “U pravilu, nakon pet godina službenici klerici i članovi Ustanova posvećenog života i Družba apostolskog života koji su služili u kurijalnim ustanovama i uredima vraćaju se pastoralnoj skrbi u svoju biskupiju/eparhiju, odnosno u ustanove ili društva kojima pripadaju. Ako poglavari Rimske kurije smatraju prikladnim, služba se može produžiti na još pet godina” (Čl. 17 – §4).