Upravo je pokojni splitsko-makarski pomoćni biskup Juraj Carić, sa sjedištem u Makarskoj, 1908. godine podigao i utemeljio Svetište Gospe Lurdske na zapadnom ulazu u Makarsku. Preuredio je prirodnu spilju te je u nju postavio Gospin kip i oltar, a blagoslovio ju je na blagdan Gospe Lurdske 11. veljače 1909. godine. U Svetištu je i njegov grob.

Na početku slavlja nadbiskup Barišić pozdravio je okupljene svećenike, dekana Makarskog dekanata don Pavu Banića, upravitelja Svetišta i duhovnog centra Vepric don Miju Šurlina te duhovnog asistenta don Alojzija Bavčevića, svećenika iz rodnog mjesta biskupa Carića Svirče na otoku Hvaru don Milija Plenkovića, rodbinu biskupa Carića, gradonačelnika Makarske Juru Brkana, članove Crvenog križa čiji je podupiratelj bio biskup Carić te okupljene vjernike.

U homiliji nadbiskup Barišić kazao je, osvrćući se na Evanđelje dana i Isusov govor u kojem se oprašta od svojih učenika, da ih Isus upozorava na zamke ovoga svijeta, ali istovremeno i moli za njih, stavljajući ih u odnos ljubavi između oca i sina, roditelja i djece.

„I nas danas Gospodin uključuje u taj dijalog. Moli se za nas jer nas smatra prijateljima. Zna da ostajemo u ovome svijetu jednako pozvani ne biti od ovoga svijeta već živjeti kao svjedoci Božje ljubavi“, naglasio je nadbiskup komentirajući da je svijet pun laži i podjela no da je potrebno uključiti se u viziju Gospodinovu o zajedništvu.

„Molitva koju je Isus molio za svoje učenike i za sve nas potrebna je i nama danas, da ovako molimo jedni za druge. Često samo lutamo ovim svijetom izgubljeni stoga nema ništa važnije nego spoznati brigu i ljubav Očevu kako bi mogli slobodno i radosno živjeti kao Njegova djeca.“

Nadbiskup je istaknuo da je tu ljubav propovijedao i živio biskup Carić koji je iz nje crpio snagu za sve dobro što je za života činio u svijetu, a posebno u svojoj Makarskoj, na čemu smo mu i danas zahvalni. Približivši okupljenom puku životni put biskupa Carića zaželio je da poput njega, živeći u ovome svijetu, neprestano tražimo zagovor Majke Marije i zaštitu Očevu, kako bi bili prepoznatljiv i istinski svjedok Isusa Krista i njegove ljubavi.

Na kraju slavlja nadbiskup je predvodio molitvu na njegovu grobu.

Biskup Carić rođen je u Svirču na Hvaru 20. travnja 1867. a preminuo je u Splitu 17. svibnja 1921. Gimnaziju je završio 1884. u Splitu. Na Bogosloviji u Zadru studirao je od 1884. do 1888. godine, a od 1888. do 1891. nastavio je studij u Zavodu Sv. Augustina u Beču, gdje je i doktorirao. Predavao je različite kolegije na Zadarskoj bogosloviji te je vršio brojne službe u mjesnoj Crkvi. Za biskupa je zaređen u Rimu 1906. godine. Godine 1910. doveo je milosrdnice iz Zagreba, koje su na njegov poticaj otvorile u Makarskoj prvu djevojačku srednju školu i dječji vrtić. Bio je splitsko-makarski pomoćni biskup od 1906. do 1918., a od 1918. do 1921. biskup ordinarij. Bio je aktivan i u političkom životu zauzimajući se za svoj narod i svećenstvo i opirući se pripajanju obale Italiji. Zalagao se za uporabu glagoljice i slavenskoga kao liturgijskog jezika. Za života je uživao glas istaknutog intelektualca, humanitarca, odličnog crkvenog govornika i pisca.