Biskup Šaško istaknuo je da svjetlo adventskih svijeća upućuje na svjetlo Božje ljubavi koja nam se daje po Isusu Kristu, Svjetlu koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. „Došli smo u ovu prvostolnicu, našu katedralu, i na početku ostavili titraj samo jednoga plamena koji nas upućuje na oltar i na svetohranište, na trajnu prisutnost našega Gospodina“, rekao je mons. Šaško.

Osvrćući se na kontekst u kojem suvremeno društvo proživljava vrijeme adventa, biskup Šaško naglasio je da Crkva u došašću u središte stavlja tišinu, smirenost, prepoznavanje Boga na životnome putu, pozornost na naše bližnje i osjetljivost prema njihovim potrebama. „Na ulicama smo izloženi valovima buke, ukrasa bez dubljega značenja, izloženi kiču i besmislu u koji nas gura potrošačko društvo. A ono je na svoje sadržaje, proturječne i suprotne kršćanskoj kulturi, stavilo ime liturgijskoga vremena – adventa, a zatim i ‘Božića’ u kojemu je Bog zapravo suvišan“, rekao je mons. Šaško.

Biskup je upozorio na opasnost i štetnost isprazne rastrošnosti, podvrgavanja svega materijalnoj dobiti i površnoj zabavi na koju kršćani trebaju odgovoriti snažnijom odgovornošću za njegovanje istinske kršćanske kulture: rasta u duhovnosti došašća. Mons. Šaško protumačio je i simboliku prvu adventske svijeće naglasivši da je ona u kršćanskoj predaji dobila ime „Svijeća proroka“ i „Svijeća nade“.

„To slabašno svjetlo znak je naše čežnje za Bogom i njegovom puninom u vremenu kada se teško pronalaze i brzo gase oduševljenja, a žeđ za konačnim smislom biva sve većom. To svjetlo simbol je snage malenosti. Ono je pokazatelj našega proročkog poslanja. Ono nas uči da je smisao postojanja u izgaranju, darivanju i nesebičnosti. Važno ga je održavati i s njime bdjeti u ljubavi“, rekao je biskup, prenosi Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.