Nakon pandemijske pauze, predstojnica Ureda za vjeronauk prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić pozdravila je okupljene odgojiteljice i predavačice koje je predstavila okupljenima.

Edukaciju je teorijskim promišljanjem započela prof. dr. sc. Ružica Razum, koja je u temu uvela kroz prizmu susreta s djecom koju odgojiteljice u svojim skupinama zatiču. Različitost kultura i religija svakako je uočljivija u javnim dječjim vrtićima koji nisu religijski usmjereni, a teškoće se pojavljuju u širokom spektru, od jezika do kulturološki uvjetovanih prehrambenih navika djece. Ali sve se odgojiteljice susreću s istim pitanjem: kako djeci približiti ideju dobrog i sretnog života i kako to provesti kroz vjerski odgoj.

„Globalizacija je u većini svjetskih, a prema tome i europskih društava donijela usložnjavanje socijalne situacije koja nije zaobišla ni odgoj i obrazovanje: od migranata i njihove djece koja se u novim društvima rađala, do prava manjinskih zajednica na određenim prostorima, dok smo danas tome izloženi svi te stoga sve pripadnike društva valja pripremati za život u multikulturalnom društvu. Škole i vrtići primarno su mjesto susreta i integracija te djece kao laboratorij za izgradnju odnosa bratstva“, istaknula je prof. Razum.

Kazala je da se kod djece spontano događa učenje te djeca tuđe stavove izražavaju kao svoje, radoznala su i nemaju predrasuda. Vršnjačko nasilje, zadirkivanje i ismijavanje može se identificirati u najranijoj dobi. Predavačica je rekla kako je zadaća odgojno-obrazovnih ustanova pomoći djeci u izgradnji pozitivne slike o sebi, samopoštovanja i poštovanja drugih, a zatim i izgradnja vjerskog identiteta.

Kako je predavanje koncipirano dijaloški, odgojiteljice su podijelile različita iskustva, a dio ih u svojim ustanovama nema dopuštenje isticati nikakva vjerska obilježja uz obrazloženje da ona vrijeđaju osjećaje drugih. Međutim, u predavanju je prof. Razum istaknula da skrivanjem razlika one ne nestaju, nego se nepravedno potiskuju dok na površinu ne izbiju u nekom drugom kontekstu. Cjeloviti razvoj ljudske osobe moguć je samo odgojem za lijepo, odgojem za obilježavanje temeljnih blagdana uz njihovo obrazloženje te odgojem savjesti, istaknula je.

Dodala je da se šutnjom o religijskoj dimenziji ljudskoga života sprječava integracija drugih i drugačijih u društvo. U tom smislu i u dječjim bi vrtićima trebalo njegovati ideju predlaganja (ponude sadržaja) nasuprot nametanja svjetonazora. To iziskuje interkulturalne kompetencije odgojitelja u vjeri koje se odnose na znanje, jasne stavove i vještine da se oni prenesu. Temeljni stav je prihvaćanje drugog i odsutnost superiornosti i straha, te s druge strane dobronamjernost, slušanje i odnos milosrđa i istine, poručila je prof. Razum.

Neutralnost odgojitelja stoga je u tom smislu nemoguća. Pravi dijalog je potraga za istinom, a on sa sobom nosi i rizike: opasnost redukcije – razvodnjene prezentacije katoličke vjere u strahu da se netko njome ne bi osjetio povrijeđenim; stav zatvorenosti i straha od drugoga – koji je odsjev vlastitog neznanja i nepoznavanja vlastitog nasljeđa; te predstavljanje kršćanstva kao tek jedne od mnogih religija. Problem istine koja ide pod ruku s milosrđem bitan je za kršćanstvo jer znamo da je Krist umro za sve, kazala je.

Interaktivnost predavanja nastavljena je u istoimenoj radionici koju je pripremila i provela Marija Jurišić, doktorandica s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Radionicu je započela projekcijom eksperimenta koji je proveden u Sjedinjenim Američkim Državama 1940. godine. U tom eksperimentu djeca vrtićke dobi morala su bijelu i crnu lutku okvalificirati kao dobru i lošu, lijepu i ružnu, što se često podudaralo s izborom boje kože lutke. Isti je eksperiment bio proveden i u Italiji, a pokazao je da su djeca uz tamnu boju kože redom povezivala negativne kontekste.

Polarizacija društva neminovna je, stoga je naš zadatak neprestano raditi na osobnoj edukaciji, istaknula je voditeljica radionice koja je u nastavku bazirana na osobnoj i grupnoj refleksiji o važnosti međureligijskog odnosa odgoja za interkulturalnu kompetenciju (rješavanje problema, kreiranje alternativnih rješenja, razvijanje svijesti o bihevioralnim obrascima i posljedicama razvoja pozitivnih stavova prema sebi i drugima). U plenumu su prema uputama iz radionice odgojiteljice same ponudile osmišljavanje i kreiranje aktivnosti za rad s djecom u vrtićima.